Budući da nam se bliži ljeto i već sanjamo o danima u kojima ćemo samo uživati u suncu, kao Instagram mjeseca za lipanj odabrali smo profil Dalmacija u Silvijinom oku.

Međutim, ovo nije samo još jedan u moru Instagram profila koji prikazuju divne prizore naše obale. Iza Dalmacije u Silvijinom oku stoji simpatična djevojka s kamena, ogromnog srca i velikog osmijeha. Silvija je u svoj Instagram profil unijela svu ljubav prema kamenu i Dalmatinskoj zagori. Nakon što zapratite Silviju, ona poznata da “nitko nikad neće znati što to veže Dalmatinske ljude” više neće vrijediti jednako kao i prije. Silvija će vas zaraziti posebnom vrstom ljubavi, a to je ona prema Zagori. Ljubav prema krajolicima, starim pričama i dragim ljudima koji je čine.

Stoga smo odlučili bolje upoznati Silviju koja nam je savršeno opisala što je to što te uvijek vuče “doli”.

Silvija, predstavi nam se u nekoliko rečenica. Ili nam prigodno reci „Čija s’ ti?“ 🙂

Bok svima! Na ovo „Čija s’ ti?“ dodat ću „mala“ da upotpunimo taj klasični pozdrav Dalmatinske zagore. 🙂 Ova mala zove se Silvija Kujundžić, rodom je iz Imotskog, a tu sam se lani ponovno i usidrila nakon 6 godina lutanja. Diplomirani sam arheolog, a moja velika ljubav je književnost, pogotovo poezija koju obožavam čitati, a ponekad i sama nešto napišem. Oduvijek nosim titulu velikog sanjara, veseljaka i vječnog optimista, a odnedavno nosim titulu supruge i buduće majke, na što se mala još privikava. 🙂

Naslovna fotografija, foto: Saša Tomić

Kako voliš provoditi vrijeme?

Najviše uživam biti vani, mama me od malih nogu prozvala Nikola putnik pa se volimo našaliti da mi je predodredila sudbu. Prirodu stvarno volim i u njoj se baš osjećam svoja. Prilikom svakog izleta volim joj ukrasti pokoji cvijet ili list za moje herbarije. Većina knjiga mi u sebi krije neki djelić prirode i uvijek me razveseli kad pronađem nešto na što sam već bila zaboravila. A tako i spajam sebe, prirodu i onu gore navedenu veliku ljubav prema knjigama, odnosno čitanju i pisanju. Rijetko kad mi dan prođe bez da pročitam barem nekoliko redaka. Najčešće je to poezija Miroslava Antića, čiji sam valjda najveći živući fan haha!

Foto: Silvija Kujundžić

Otkud tolika ljubav prema Dalmaciji, odnosno Dalmatinskoj zagori?

Mislim da tu vrijedi ona stara „Samo je jedan dom“. Oduvijek sam voljela Dalmaciju, ali ta ljubav se potpuno iskristalizirala nakon što sam živjela u Zagrebu 2 godine tijekom diplomskog studija. Preddiplomski sam završila u Zadru.

Zagreb mi je pružio puno toga i omogućio stvaranje nekih lijepih uspomena. Ali mi je otvorio oči i omogućio da shvatim da sam pravo dalmatinsko dite i da nikad svoj glasni veseli temperament neću uklopiti negdje gdje nema ovog najplavljeg neba, najmodrijeg mora, fjake i galame.

Ako ima mjesta za još jedan citat, mislim da je to najbolje opisala Vrtirepka iz kultne serije Prosjaci i sinovi: „Svugdi ti se manta, a ovdi bistri, svugdi pijano teturaš, a ovdi Matane – ovdi živiš.”

Koja ti je najdraža uspomena koja te veže uz Zagoru?

Teško mi je izdvojiti jednu stvar/događaj/uspomenu. Tu živim skoro cijeli život i zapravo sam satkana od svega što Zagoru čini Zagorom. Kad malo promislim, sjećam se kako sam jednom pri povratku kući nakon malo dužeg izbivanja u autobusu skoro zaplakala nakon što sam vidjela kamenjar. Sjetila sam se pada dok sam sa sestrom kao mala čuvala ovce. U glavi mi se stvorio njegov hladni, a topli dodir i njegova najmekanija tvrdoća. Vjerojatno će to ljudima biti smiješno, ali fascinantno je to kako neke stvari ne cijenimo niti shvaćamo koliko ih volimo dok ne odemo od njih.

Tako ja volim svoj kamen koji mi se urezao u kožu padovima u djetinjstvu. Ali mi se urezao i pod kožu jer sam ga usponima i padovima nosila kroz život kao simbol doma.

 

Otkud inspiracija za fotografije i tekstove na tvom Instagramu, što te najviše inspirira?

Nikad ne gledam ispred sebe, glava mi je uvijek u oblacima i svemu što me okružuje tako da fotografiram ono što mi u danom trenutku oduzme dah i stvori emociju. Bila to stara napuštena kuća, uvenulo cvijeće ili nečije smežurane ruke. To što je na fotografiji obično mi daje inspiraciju za tekstove kojima volim upotpuniti fotografiju. Često mi se sami stvore u glavi, a često se, čitajući nešto novo, prisjetim nekog prizora i tada ih spojim u jedno.

Zato i volim književnost – netko davno prije nas je savršeno opisao upravo ono što mi u tom trenutku osjećamo. To čudesno spajanje duša  prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, to je za mene magija riječi.

Kako bi nekome tko nikada nije bio u Zagori (ili konkretno, u Imotskom) objasnila zašto bi trebao doći tamo „napuniti baterije“? Što ga tamo čeka, u što će se vjerojatno zaljubiti?

Mislim da bi to definitivno bila opuštenost življenja, mentalitet i gostoprimstvo  ljudi. Tko god tu dođe neka bude spreman na to da će mu nečija baka, nečiji tata ili rođak odmah ponuditi rakijicu uz prigodnu pošalicu. Usput će vam „utrpati“ i litru vina, teglu meda, šaku smokava i malo pršuta “da i vaši gori“ probaju šta valja. Šalu na stranu, osim gostoprimstva, prave mediteranske vibre i dobre hrane i pića, u Zagori itekako imate prirodnih ljepota koje vrijedi doći vidjeti. Cijela Hrvatska nam je toliko prekrasna da ni ne znamo što se krije u ovim malenim mjestima koji su pravi netaknuti biseri. U Imotskom konkretno nitko neće ostati ravnodušan kada dođe na Modro i Crveno jezero, to je uistinu prirodna ljepota koja ostavlja bez daha. Još uvijek relativno mala posjećenost pružit će vam potrebni mir, buđenje uz cvrkut ptica i sve ostalo što nam napuni baterije koje svakodnevica isprazni.

Silvija Kujundžić

Koliko dugo imaš Instagram i što on za tebe predstavlja?

Ovaj profil imam malo više od godinu dana, prije toga sam imala „obični“ vlastiti profil koji me je pomalo opteretio nakon što je dosegao veći broj pratitelja. Stoga sam se odlučila otvoriti novi koji će se fokusirati na ono što me najviše inspirira i raduje, a to je moja Dalmacija. Naravno da se tu nađu i crtice iz privatnog života, ali volim ih dozirati. Instagram mi je ispočetka bio puno zanimljiviji, sad se mnogima pretvorio u posao pa mi je izgubio izvornu čar. Ali svakako mi je drag zbog pronalaska sličnih duša, lake dostupnosti informacija i inspiracije za putovanja, uređenje i slično.

Da tvoj Instagram profil može govoriti, što bi nam rekao, koju poruku bi slao?

Hmm, što reći? 😀 Mislim da bi rekao da je važno unijeti boje u svaki dan i u sitnicama pronaći sreću. Ispričao bi da sve stvari dišu i da svaki kutak čuva svoju priču.

Rekao bi da u svakom mjestu koje posjetimo ostavljamo komadić sebe. Savjetovao bi nam da svakoj stvari koju dotaknemo darujemo po jedan osmijeh. Poslao bi poruku da se fokusiramo na dobro i da se okružimo ljudima koji nam srce griju.