Razgovarala: Katarina Dropulić

Jednostavna, raspoložena i puna razumijevanja. Citati iz njenih knjiga nas svakodnevno inspiriraju, navode na razmišljanja o sebi i svijetu. Spisateljica i blogerica, ova ”divlja žena” uzor je mnogim ženama jer svojom neposrednošću i nasmijanim licem osvaja sve oko sebe. Sve to i mnogo više spisateljica je Ingrid Divković. Imali smo dosta pitanja za nju, a na svako je strpljivo odgovorila.

Tko je Ingrid kada je sama sa sobom?

Ista ona Ingrid koja je i sa ljudima. Istina, kada je sama Ingrid je nešto tiša, skoro pa nečujna, daleko od svijeta i u svojim vlastitim mislima, a kada je s ljudima onda odzvanja prostorijom.

Obračun s Egom. Težak zadatak za sve nas. Posebno danas. Kako to da ste se odlučili obračunati s njim već  u svojoj prvoj knjizi? Koja je tajna?

Istina da, vrlo težak zadatak, no nema tog zadatka koji se ne može izvršiti snagom volje zar ne?

Ja mislim da ne postoje prošla, današnja i neka buduća vremena. Postoji samo sada i ja pokušavam, stvarno pokušavam živjeti u tom SADA.

Moja namjera niti sa prvom niti sa bilo kojom drugom knjigom nije bila obračunavanje već pomirenje. Bitna je to razlika. No ipak, gospodin Ego je u nekom trenutku života izazvao i obračunavanje, i borbu i krvarenje, i najzad pomirenje. Tajne dakako nema. Život je tajna i sve u njemu leži.

Pisanje dišete, volite, pisanje je Vi. Otkud vam toliko inspiracije?

To me danas mnogi pitaju no odgovora nemam. Jednostavno živim, iz dana u dan, a čini se, da mi baš ti najobičniji dani donose najviše inspiracije. Nije inspiracija ništa glamurozno i ne dolazi ona u bijeloj limuzini, inspiracija je uvijek gotovo nevidljiva a ja se trudim svoje oči držati širom otvorenima.

Odaje se dojam da ste uvijek smireni, raspoloženi, veseli. Što je to što vas pokreće? Što vam daje snage da idete dalje u nekom lošijem  razdoblju?

Smirena jesam, no ne uvijek raspoložena i vesela. Mir u duši mi je uz moju obitelj najvažnija stvar na svijetu, a raspoloženja se dakako mijenjaju. Znam biti bezvoljna, letargična i izrazito melankolična, no znam se nositi sa time a to je mislim najbitnije.

Ljubav je svakako ono što me pokreće, i ljudi dakako. Pokreće me kada vidim i osjetim da sam nekome pomogla, da sam nekoga motivirala, inspirirala. To je ono što me nosi i kada sve ostalo zakaže.

Druga knjiga također nosi zanimljiv naslov, ”Knjiga za divlju ženu”. Tko je ona i zašto je takva? Imamo li je sve mi unutar sebe?

Tko je ona? Ona je La Loba = vučica. Za mene su i sve žene i svi muškarci u svojoj biti divlji. Na kraju krajeva, mi smo samo pripitomljene životinje. No prečesto ovisne o mišljenjima drugih ljudi, o navikama, o društvenim normama. Mislim da se svi redom rađamo u šumi slobode, ali kako odrastamo sve se više zatvaramo u zidove ropstva misleći da nas oni štite i čine sigurnima. I upravo zbog toga jer se bojimo divljine, jer se bojimo šuma, čudnih glasova, buke koja dolazi iz naše nutrine pojačavamo glazbu koja nije naša već umjetna. I tako ginemo iznutra. I da, zato je moja knjiga za Divlju ženu knjiga ljubavi i knjiga utjehe. Jer govori o onom što znamo, a što redom zaboravljamo. Ona je ta koja nas podsjeća da smo stvoreni da trčimo, nesputani i slobodni, a ne da sjedimo u kutijama i pred kutijama, zaboravljajući tko smo i zašto smo.

O važnosti društvenih mreža ne treba puno govoriti. Koliko su vam one bile od pomoći?

Itekako su mi pomogle. Društvene su mreže moj most u svijet, one su me na neki način spojile i povezale sa mojim čitateljima i preko njih komuniciram sa svim divnim ljudima do kojim bi inače teško došla. Ljudi su nerijetko skloni kritizirati online svijet i naročito društvene mreže, ne imajući na umu da su upravo one omogućile da se predstavimo svijetu na najbolji i najbrži mogući način, i ne samo sebe već i svoj rad i sve ono za što živite.

Kad smo kod njih… Odaje se dojam da ljudi imaju savršene živote, savršene ljubavi. Pokazivanje na mrežama kao da je postalo natjecanje…

Tako je. Odaje se svašta i sama sam to primijetila, no reći ću vam da moj fokus nikako ne ide na takve ljude i takve živote, jednostavno nemam vremena za to. Ukoliko netko ima potrebu glumiti i lažno se predstavljati na društvenim mrežama njegovo je pravo da to i čini, jer na kraju krajeva samo on zna zašto to čini. Ipak, što se tiče natjecanja to je druga tema. Danas je postalo vrlo teško i tržište je neumoljivo i izrazito konkurentno, stoga pribjegavamo natjecanju s drugim ljudima iako nam životni prioriteti nisu ni slični. I sama sam u nešto mlađoj dobi bila vrlo natjecateljski nastrojena, danas sam po tom pitanju vrlo opuštena jer sam postigla neke rezultate  koji su zadovoljili moju dušu pa prema tome i moju natjecateljsku glad.

Danas uživam radeći ono što volim, izvan borbe i izvan ringa.

Ljubav. Neiscrpna tema oduvijek. Što je za vas ljubav?

Za mene je ljubav svaki onaj trenutak u kojemu se osjećam živom. Za mene je ljubav kada netko usprkos svim svojim životnim neprilikama, gubitcima i porazima i dalje hrli naprijed, i dalje izgovara „Dobro je.“ Za mene je ljubav sve ono što mi dopušta da postanem i ostanem svoja.

Preporučite nam Top 5 inspirativnih knjiga po vašem izboru!

Definitivno su to: „40 pravila ljubavi“ Elif Safak, „Lovac na zmajeve“ K. Hosseinija, „Žene koje trče s vukovima“ C.P. Estes, „Sto godina samoće“ G.G. Marqueza i Ivo Andrić (sve knjige).

( …A ima ih još tako puno da sam i ove teško odabrala…)

Poruka za sve mlade,a i one starije koji još uvijek nemaju hrabrosti iskazati svoj talent i pokazati ga na svjetlu dana?

Nedostatak hrabrosti je uz strah najdestruktivnija stvar na svijetu. Kada se riješite straha i kada skupite ono malo hrabrosti (i to je dovoljno za početak!) počet će vaš pravi život i tada će se u vama otkrivati talenti koje ćete sa zadovoljstvom pokazati svijetu.

Ne sramite se onoga što volite. Što god to bilo. I ne odustajte  od onoga za što živite. Koliko god vam vremena trebalo.

Autorica fotografija: Aleksandra Đorđić