Posudila sam prije nekog vremena od prijateljice knjigu „Danski odgoj djece“. Htjela sam saznati zašto su Danci toliko sretni i složni i zašto, kako i sažetak knjige kaže, odgajaju samopouzdanu i uspješnu djecu. Danas se neću doticati cijele knjige, to ćemo ostaviti za neki sljedeći put. Danas ću se osvrnuti na poglavlje koje govori o hyggeu.

Hygge je sve prisutnija riječ na društvenim mrežama, a označava posebnu vrsta zajedništva, blagostanje, udobnost, zadovoljstvo i uživanje u blagodatima života i bližnjih.

U ovom poglavlju knjige govori se o tome kako bi se obitelj u svim zajedničkim trenucima, bili to nedjeljni ručkovi, roštilji, piknik ili periodična okupljanja, trebali držati svojih osnovnih pravila i od svog doma i atmosfere učiniti hygge, tj. jednu vrstu zajedništva i ugode.

Vrlo me to sve zaintirgiralo s obzirom na to da npr. nedjeljni ručkovi, najčešće u hrvatskim obiteljima, pogotovo onima koji imaju malu djecu izgledaju kaotično. Klinci su najčešće na mobitelu kako bi što više pojeli, mama najčešće priprema sve sama i na stol donosi objed za cijelu obitelj, ručak traje vrlo kratko i samo se čeka kako bi se upalio televizor. U modernijim i mlađim familijama se ne jede dok se ne slika svako jelo i ne objavi na Instagramu, hrana se samo ubaca u usta, a ne uživa se u njoj i ako je nešto baš jako presoljeno, jasno će se domaćici to dati do znanja. Iako su svi moji navodi gore možda malo preuveličani, gotovo svaka obitelj će se pronaći u barem jednom od navoda. Da se ne lažemo, moja obitelj se pronalazi gotovo u svakome. Skoro u svakome.  🙂

Svrha poticanja hygge načina zajedništva je da se obitelj zbliži i da se u zajedničkim trenucima drže prisege koju su zajedno donijeli. A sad da čujemo što kažu Danci. Kako bi trebalo izgledati jedno hygge obiteljsko druženje.

Prisežemo da ćemo….
• isključiti pametne telefone i tablete
• ostaviti brige i probleme pred vratima
• da se nećemo žaliti i nepotrebno prigovarat
• pripomoći da sav teret ne padne na jednu osobu
• svjesno uživati u hrani i piću
• da nećemo pričati o politici i spornim temama
• pričati smiješne i pozitivne priče iz zajedničke prošlosti
• da se nećemo međusobno natjecati
• da nećemo ružno pričati o drugima i poticati negativu
• igrati društvene igre u kojima svi mogu sudjelovati
• pokušati osjećati zahvalnost prema onima oko nas koji nas vole

Iako se to sve čini kao nešto što bi svako obiteljsko druženje trebalo sadržavati i nije tako lako držati se tih malih nepisanih obiteljskih pravila. S obzirom na tempo života koji je ubrzan i zajedničko druženje je svedeno na ručkove za velike blagdane, vjerojatno bi i bili sretniji i ispunjeniji da ova mala pravila, tj. barem neka od njih, ispoštujemo što češće. Na naše osobno zadovoljstvo i kao poticaj da nam djeca odrastaju u pozitivnoj i sretnoj atmosferi i da se i mi možemo pohvaliti da iz generacije u generaciju odgajamo samopouzdanu i uspješnu djecu. Probajmo…