Razgovarala: Marinela Stjelja

Dogode se ljudi zbog kojih možete potvrditi onu izreku: „Na mladima svijet ostaje!“, a mi bismo još nadodali i na vrijednima i hrabrima. To je bilo razmišljanje koje se javilo kad smo saznali za Hrabre njuške, projekt pokrenut na Facebook stranici od strane dvije mlade djevojke, Kristine Grašić i Marine Baran. One su odlučile pronaći nove domove izgubljenim i ostavljenim njuškicama i to sve ni više ni manje već u okrilju svoga doma, koji funkcionira kao prvo utočište iz kojeg male šapice nalaze svoje nove vlasnike. Velik trud, želja za pomaganjem i ljubav je recept koji ih tjera da nastave raditi ono što rade. Nas su inspirirali da se aktiviramo u vezi stvari do kojih nam je stalo i krenemo isto tako strastveno djelovati, jer ove djevojke ne staju na riječima, one su odlučile napraviti nešto lijepo za one koji često nemaju svoje pravo glasa. Idemo ih upoznati!

Za sve koji još nisu čuli za Hrabre njuške, možete li nam ukratko predstaviti svoju stranicu i čime se bavi?

Hrabre njuške je stranica na kojoj objavljujemo fotografije pasa i mačaka o kojima brinemo i koje udomljavamo. Sve životinje na stranici su ili spašene s ceste ili izvučene iz azila. Budući da većina njih kod nas dolazi poprilično lošeg zdravstvenog stanja, objavljujemo slike njihovih oporavka i kasnije ih oglašavamo i tražimo im dom zauvijek. Putem stranice također skupljamo donacije za naše njuške, koje zatim sve objavljujemo na stranici skupa s računima.

Fotografija: Smiješak za dom Photography

Kako ste došli na ideju za formiranje Facebook stranice koja će pomoći životinjama?

Najprije smo radile s Tininog privatnog profila, međutim kako je broj životinja rastao, trebala nam je stranica na kojoj bi objavljivali isključivo što radimo vezano za životinje. Htjele smo staviti sve na jedno mjesto, a i lakše nam je komunicirati s ljudima preko stranice budući da obje možemo odgovarati na inbox kako koja stigne.

S kojim još udrugama surađujete?

Surađujemo s udrugama „Prava šapa“ i „Smiješak za dom“ iz Zagreba, te udrugom „Pasica kasica“, udrugom „Najbolji prijatelj“ iz Karlovca, udrugom „Papagalo“ s Korčule i udrugom „Sklonište dobrote“ iz Čakovca.

Fotografija:Hrabre njuške

Koliko ste pasa i mačaka već udomile?

Od 10. mjeseca prošle godine pod našoj skrbi bilo je četrdeset pasa. Od toga je dvadesest i sedam udomljeno, četiri su uginula, a devet ih još traži dom zauvijek. Mačaka smo od tad na skrbi imali tridesetak, pet mačića smo nažalost izgubile jer su bili „dudaši“, a trenutno ih još desetak traži dom. Ostali su udomljeni. Tina ima dvije mačke, Pahulju i Flafi. Ja službeno imam starog westieja, ali zapravo je to obiteljski pas koji je ostao kod mojih kad sam odselila prije par godina. Mislim da smo se pomirile s činjenicom da stara kuja Lucija, koju smo našle u Frankopanskoj par dana prije Nove godine neće naći udomitelje, tako da mogu zapravo reći da imam Luciju.

Koja je najveća ljepota rada sa životinjama?

Životinje sve osjete i sve razumiju.

Nema ljepšeg osjećaja nego kad strah, nepovjerenje i tugu u očima životinje pretvorite u pogled sreće, povjerenja i zahvalnosti.

Puno ljudi nas pita je li nam žao onda kad odu od nas. Odgovor je ne, dapače zbog toga sve i radimo.

Najdraži trenutak nam je kad životinji nađemo dom zauvijek i time oslobodimo mjestu za novu njuškicu.

Smiješak za dom Photography

Na koja ste pozitivna iskustva naišli s ljudima koji su vam pomogli?

Puno ljudi nam pomaže i bez njih ovo ne bi niti mogle raditi. Dobrim dijelom su to i udomitelji naših životinja. Sretne smo da možemo reći da su nam sve životinje našle odlične udomitelje, sa svima smo u kontaktu, a neki su nam postali i privatno prijatelji. Bilo je stvarno puno situacija gdje smo tražile pomoć i dobile i više nego što smo očekivale. Primjerice Luciju smo našle na zimu bez dlake i ljudi su nam poslali kaputiće, jedna gospođa joj je i sašila kaputić po mjeri. Neki dan je gospođa našoj čuvalici dala 50 kn ispred pošte nakon što je upoznala pse koji su ju čekali.

Uvijek nas dirne kad vidimo da ljudi uplate i po 10 kuna jer znamo da su se odrekli te jedne kave za pomoć našim psima i da nemaju više, ali da ipak žele pomoći.

Svaka, i najmanja pomoć nam uvijek puno znači.

Na koji način bi grad mogao doprinijeti u općenitoj situaciji oko zbrinjavanja životinja?

Puno je toga što grad može i trebao bi učiniti. To su svakako u prvu ruku projekti kastracija. Kad govorimo o mačkama, projekt ‘uhvati-steriliziraj-vrati‘ kojim se bavi udruga „Prava šapa“ s kojom surađujemo (a i ostale udruge i pojedinci) skupa s idejom o registriranim hranilištima je definitivno nešto što bi grad morao prepoznati kao jedino rješenje problema gradskih mačaka i pomoći u realizaciji istog. Ključna je također edukacija ljudi. Nažalost ljudi i dalje misle da je humanije ostaviti štence od 2 mjeseca u azilu, u šumi ili na cesti nego sterilizirati kuju.

Na koji način vam građani mogu pomoći?

Trenutno su nam najveća pomoć privremeni smještaji. Osim problema financija, najveći nam je problem manjak prostora. Stanovi su nam pretrpani životinjama i često bismo htjeli pomoći, ali jednostavno nemamo gdje smjestiti životinju.

Ovim putem pozivamo sve građane koji bi htjeli pomoći s privremenim smještajem, odnosno koji bi pružili smještaj psu ili maci dok ne nađe zauvijek dom, da nam se jave na Facebook stranicu ili putem maila na hrabre.njuske@gmail.com

Planirate li neke nove projekte?

Trenutno smo nažalost primorane malo usporiti tempo dok ne otplatimo do kraja veterinarske dugove, zbrinemo sve životinje koje trenutno imamo na skrbi i riješimo zaostatke na fakultetima koji su nažalost uslijed svega pali u drugi plan. Imamo u planu osnovati udrugu, ali o tome i o daljnjim projektima ćemo razmišljati kad ćemo za to imati i vremena i mogućnosti. Do tada ćemo se posvetiti njuškama koje su trenutno s nama i probati im što prije naći zauvijek domove kakve zaslužuju.