Razgovarala: Maja Lončarek 

Zrinka Kramer je 24-godišnja studentica prava u Splitu koja se u slobodno vrijeme bavi, kako sama kaže, gledanjem hokeja, trošenjem novaca na odjeću i češljanjem psa. Osim toga se bavi i crtanjem, a upravo se ona krije iza simpatičnih i humorističnih ilustracija pod nazivom Greatest hihits.

Greatest hihits

Zašto ime Greatest hihits?

Greatest hihits je kombinacija moje omiljene poštapalice, hihi, koju sam dodala “greatest hits” pojmu koji izvođači često koriste za naziv svojih kompilacija, a kako sam počela s crtanjem inspirirana raznim tekstovima pjesama, to mi se činilo kao dobra ideja.

Kako je počela cijela priča?

Sve je počelo 13.5.2014., kada sam u depri zbog nepoloženog ispita počela precrtavati motive talijanskog ilustatora Michela Guidarinija, pa sam postepeno počela improvizirati i graditi svoj stil i to traje sve do danas.

Što te privuklo ilustraciji?

Cijeli život sam se bavila nekim vrstama kreativnog stvaralaštva, u srednjoj školi sam izrađivala nakit i šivala odjeću, a izrada kolaža i “instalacija” za dekor u vlastitoj sobi su mi oduvijek bili “zanimacija”. Crtanje mi je kasnije došlo prirodno, kao medij kojim se najlakše mogu izraziti i koji me najviše ispunjava i veseli, a da pritom radim najmanje nereda po radnom stolu.

Kako bi opisala svoj izričaj?

Moj izričaj se može opisati kao ručno rađeni “memovi”, umjesto photoshopom koristim se standardnim tehnikama kolaža i crteža da stvorim (nadam se) šaljivu sliku.

Što te najviše inspirira?

Inspiriraju me svakodnevne situacije, tekstovi pjesama, “punovi” koje zamjetim gledajući TV, razgovori među prolaznicima na ulici, moji prijatelji i sl. Najviše volim raditi crteže koji su doslovno shvaćeni “punovi” ili kada mi se neki tekst iz pjesme svidi pa ga idem vizualizirati.

Koja atmosfera ti najviše odgovara dok radiš i kada si najproduktivnija?

Najviše stvaram navečer, kada me nitko ne smeta i mogu se skoncentrirati da sve obojam unutar linija. Obično više crteža “izbacujem” dok nemam previše obaveza na faksu, pa mogu pustiti mozak na pašu.

Koliko traje i kako uopće izgleda proces stvaranja jedne ilustracije?

Sam proces ilustracije počinje s gotovom idejom, uvijek u rokovniku imam bar 15-20 ideja koje čekaju realizaciju, a sama kvaliteta crteža ili kolaža ovisi o tome kakav mi je dan, nekad napravim crtež u pet minuta, nekada sam stroga prema sebi, pogotovo kada radim po narudžbi, pa ako mi se ne svidi kako je ispala samo jedna linija – sve radim ispočetka. U prosjeku za crtanje, bojanje, lijepljenje i skeniranje mi je pola sata optimalno.

Dogodi li ti se ikad kreativna blokada i kako se nosiš s tim?

Kreativnu blokadu ponekad dobijem kada me “ruka ne sluša”, pa nikako nisam zadovoljna napravljenim. Tada je najbolje ostaviti sve i upaliti neki sladunjavi indie rock da se mozak “provjetri”.

Na kojim platformama su dostupni tvoji radovi?

Radovi su u digitalnom obliku dostupni na Facebook stranici Greatest hihits, te na tumblru, dok su u fizičkom obliku naljepnica prisutni diljem Hrvatske, zahvaljujući mojim dragim prijateljicama Dunji i Tihani koje marljivo “šire riječ” čak i izvan okvira Hrvatske.

Jesi li razmišljala o prebacivanju ilustracija s papira na robu, šalice, knjige ili nešto slično?

Što se tiče tiskanja crteža na majice i druge predmete, prije sam ih radila po potrebi, ako bi mi se netko zainteresiran javio, dogovorili bi se. Inače nemam neke ambicije u pogledu zarađivanja i prodaje, jer se ovim bavim prvenstveno iz hobija i ljubavi.

Ilustrirala si plakat za Savjet mladih Grada Splita i etiketu za pivo ”Noge”. Reci nam nešto o tome.

Oba projekta su bila iznimno zanimljiva, plakat za Savjet mladih Grada Splita sam realizirala u suradnji s mladom splitskom dizajnericom Nikom Tecilazić i to mi je bilo lijepo iskustvo koje bi rado ponovila, jer je plakat jako zahvalan medij za izražavanje, te dopire do većeg broja ljudi. Etiketa za craft pivo “Noge” mi je svakako jedan od dražih projekata na koji sam jako ponosna, a imala sam veliku slobodu u stvaralaštvu i stekla sam nova poznanstva.

Je li bilo još kakvih suradnji otkad djeluješ pod imenom Greatest hihits?

Surađivala sam još sa zagrebačkom kantautoricom Bad Daughter i riječkim klubom Život u izradi vizuala za njihove događaje. Do suradnje s Bad Daughter, kao i do našeg poznanstva, došlo je sasvim slučajno. Naime, već prije sam napravila jedan crtež inspiriran njenom pjesmom i to je nekim internetskim kanalima došlo do nje i tako smo se sprijateljile, pa me jednom prilikom zamolila da joj napravim crtež za novu pjesmu koja je tek izašla van. Što se tiče suradnje za klub Život, to mi je bila prva ozbiljnija suradnja i svojevrsna odskočna daska koja me nagnala da se trudim više i da mi crteži sliče na nešto. Do nje je došlo spletom niza okolnosti koje, između ostalog, uključuju i stalkanje random bradonja na Instagramu, davanje pravnih savjeta istima i tako do ”uzvraćanja usluge”. Mogu reći da sam jako ponosna na radove iz tog ciklusa jer su imali veliku ulogu u formiranju mog umjetničkog rukopisa. Sve u svemu, obje suradnje su mi jako drage i preko njih sam stekla divne prijatelje u životu.

Čiji rad pratiš s ilustratorske scene?

S ilustratorske scene pratim mnogo umjetnika koji su sličnog izričaja kao i ja, Michele Guidarini s kojim je sve i počelo, Gemma Correll, Marc Johns, Ilovedoodle, Doeke Van Nuil, Kashink i brojni drugi.

Što misliš o domaćoj ilustratorskoj sceni?

U Hrvatskoj imamo dosta jaku ilustratorsku i street art scenu koja nimalo ne kaska za svjetskim umjetnicima, izdvojila bih kao svoje favorite Tifani Rubi, OKO, Lunara, ArtuDitu kolektiv i moju dragu prijateljicu Monsieur Dorian.

Jesi li imala već kakvu izložbu i razmišljaš li uopće o tome?

Još nisam imala izložbu, ali sam imala nekoliko ponuda koje sam odbila jer ni ne preferiram takav oblik promocije. Osobno mi je draži ovaj poluinkognito način rada i sustav promocije “usmenim putem”, ali možda nekad promijenim ploču, nikad se ne zna.

A što dalje?

U planu mi je prvo završiti faks, pa se možda kasnije dam u street art vode, a svakako planiram nastaviti razvijati svoj stil, isprobavati nove tehnike, realizirati neke projekte koji se još “kroje” i naravno, nastaviti zabavljati publiku koja prati moje radove i koja me redovito obraduje svojim feedbackom.

Hoćeš nam otkriti što se to ”kroji”?
Planiram ove jeseni suradnju s jednim lokalom u Splitu oko izrade vizuala, a također se spremaju i nove ideje za stickere. Za crtež sam upravo u intervjuu dobila inspiraciju za ”mozak na paši”, dok mi se već neko vrijeme vuče ideja za ”Gladijator: osoba koja voli gladiti kućne ljubimce”.