Razgovarala: Marinela Stjelja

Nedavno smo imali priliku razgovarati sa simpatičnim Goranom Deakom, entuzijastom u području digitalnog marketinga koji svaki dan živi ono što voli. Iako mlad, Goran se već 10 godina bavi digitalnim consultingom. Osnivač je digitalne agencije ForgeBIT i začetnik projekta TopDigitalAgency koji okuplja i umrežava najbolje digitalne agencije iz cijelog svijeta. Imat ćete ga priliku čuti u ulozi panelista na LEAP Summitu, konferenciji za studente i mlade poduzetnike, orijentiranoj na tehnologiju, poduzetništvo i inovacije.

Goran je s nama je podijelio svoju inspirativnu priču o tome kako je uopće i ušao u svijet marketinga.

ForgeBIT, vaša digitalna agencija, nedavno je proslavila treći rođendan! Čestitke! Radi se o mladoj firmi – kako se općenito rodila ta ideja za osnivanjem vlastite firme?

Ja sam već dugo u digitalnom svijetu, praktički cijeli život. Započeo sam u IT industriji, uz sistemski inženjering i telekomunikacijske usluge. Ipak, moj dio posla je bio na razini project managementa, prodaje i marketinga iuvijek sam se blisko doticao s tim svijetom. S razvojem digitalne industrije u Hrvatskoj, od 2011.godine, počeo sam sve intenzivnije razmišljati o konceptu poslovne ideje koja se više vezala na digitalne ITkonzalting usluge, a manje je bila vezana uz sferu marketinga. Kako je vrijeme prolazilo, prisutnost digitalnih medija postajala sve veća. Prije osnivanja tvrtke počeo sam pričati i surađivati s bliskim kolegama, prijateljima i studentima koji su pokazivali jako dobar potencijal. Tada sam se i ja sve više okretao prema digitalnom marketingu i tu se „rodila“ ideja o osnivanju poduzeća.Igrom slučaja, prvi posao koji smo dogovorili kao tvrtka je bio development. Dakle,radili smo web stranicu gdje smo u principu totalno ušli u nešto nepoznato i izlazilo je iz„comfort“ sfere. Ipak, bilo je jako, jako privlačno. Kako smo krenuli u razvoj tog projekta i počeli se baviti s web razvojem, ja sam dublje počeo ulaziti u sferu digitalnog marketinga i njegovogutjecajana prodaju, te shvaćanje ponašanja potrošača. Veliki sam zagovornik psihološkom pristupu i svoje prodajne metode temeljim na tojkonceptu. Vidio sam da sam development kao development više nije dovoljan za mene i gdje želim postaviti svoju tvrtku. Tad sam počeo razmišljati gdje su mogućnosti za daljnji razvoj najveće.

Kako je obitelj reagirala, prijatelji, jesu li bili više za ili protiv?

Moja obitelj je, ako pričamo o nekom staležu i primanjima, niža srednja klasa.Također, dolazim iz Hrvatskog Zagorja gdje vlada poprilično konzervativno mišljenje o zapošljavanju općenito, kao i poduzetništvu i svemu vezanim uz to. Osjetio se veliki strah jer sam tada, s trenutnim poslom,  imao odlična primanja i mogućnost napretka. Ipak, mene to nije zadovoljavalo. U principu je bila riječ o konzervativnoj okolini koja ti pruža savjet poput: „Radije ti ostani gdje jesi, nemoj se micati, zabij glavu u pijesak i nemoj gledati slučajno lijevo ili desno da stvoriš nešto za sebe i da ostvariš svoje snove“.Primarni cilj osnivanja agencije bio je da ispunim svoju želju, da radim ono što volim, a ne ono što mi je nametnuto. Pronašao sam se u digitalnome, to radim svakodnevno i uživam u tome. Volim pričati s ljudima i davati savjete, te puno učiti.Ja sam bio skroz kontra balans svojim roditeljima, kao i njihovim životnim uvjerenjima. Kao što sam već spomenuo, bilo je straha i neodobravanja, i to pasivnog – ne aktivno neodobravanje u smislu „nemoj to raditi“. Znali su oni da sam ja kao pojedinac uvijek bio tvrdoglav i uvijek je bilo kako sam ja zamislio. Mislim da su još uvijek konzervativni oko toga, ali ipak polako počinju shvaćati. S druge pak strane, razumijem tu okolinu jer je razumljivo da poduzetništvo izgleda pomalo apstraktno nekome iz radničke klase.

Vezano uz trenutnu situaciju u agenciji, što je ovako tebi bitno za cijeli duh firme i kako se on odražava kroz vrijeme?

Imao sam svojih uspona i padova u stvaranju pravog duha agencije. Na prošlim sam pozicijama i kroz iskustvo vidio što valja u nekom poduzeću, a što ne valja, te kakav odnos prema zaposleniku valja,a kakav ne valja. Samim time, stvorio sam viziju kako jedno uspješno poduzeće treba izgledati i kakav omjer treba biti -s jedne strane – profesionalizma, a s druge – zabave, kako bi imali nekakav uspješan recept. Ja bi to usporedio s balansiranjem na žici jer si uvijek na rubu da padneš. Ipak, ja kao vlasnik agencije odgovoran sam da uspijevamo balansirati na toj žici. Čovjek provede trećinu svog života na poslu i s kolegama, dakle, istim ljudima svaki dan. Okolina mora biti pozitivna i on se treba osjećati kao kod kuće, ali ipaki shvaćati razinu obaveza koje dolaze s njegovim radnim mjestom. Rekao bi da mi u agenciji poprilično dobro „balansiramo“. Čovjek treba puno raditi, ali taj rad mora doći kroz kreativnost, kroz slobodu, a ne kroz nametanje normi i kroz konstantni pritisak.

Što te najviše zanima baš u marketingu, koje područje ti je najzanimljivije?

Kad pričamo o meni i mojim strastima, moja strast je široka slika. Najviše volim strategiju. Zaokuplja taj prvi korak koji će formirati marketinške aktivnosti poduzeća ili pak preobraziti postojeće aktivnosti poduzeća. Imam sreću da sam u svom profesionalnom životu imao prilike raditi s malim poduzećima i s ljudima koji tek kreću, ali surađivati i s vodećim svjetskim brendovima. Upravo zbog rada s različitim poduzećima iz raznih industrija, smatram kako svojim sadašnjim klijentima, kao i svakom novom klijentu, mogu predočiti tu široku viziju, te nešto što će biti strateški,ne na mjesečnoj razini, već kroz duži period.

Što ti se ne sviđa u današnjem svijetu marketinga, koji tip marketinga ti je suhoparan i nezanimljiv?

Uvijek kažem kako svaki oblik depersonaliziranog marketinga više ne funkcionira u svijetu. Još uvijek postoji jako velika kultura takvog standardiziranog marketinga gdje se radi o „paketiranju“ usluga. Smatram kako se usluga treba krojiti prema svakom klijentu individualno i zapravo je taj klijentjedinka koja se više neće ponoviti zbog toga što njegovi uvjeti nisu nešto što se može kopirati. Samim time,kad te netko zove i pita kakve pakete usluga nudiš, pravi ispravni odgovor je da je najbolji i jedini paket onaj koji je skrojen prema njemu (klijentu i njegovim željama i potrebama).Dakle, nema standardnih paketa i takav marketing treba nestati jer on radi devaluaciju na tržištu i nosi klijentima loše rezultate. Ono što smatram važnim je da je za manjeg klijenta bolje uzeti manju opciju, pripremljenu baš za njega, nego nešto šire standardizirano. Korak po korak do uspjeha. To je dobar recept – radije uže, specijaliziranije i fokusiranije, nego široko i bez ličnosti i autentičnosti.

Što te najviše motivira dok radiš? Koji su izazovi s kojima pokušavaš balansirati u tom poslovnom svijetu?

Ono što mene najviše uzbuđuje su širina i raznolikost naših klijenata gdje nema klasične monotonije. Svaki je dan novi izazov jer nikad ne dođeš, sjedneš i radiš isti posao.To je zanimljivo i uzbudljivo i omogućava ti da provedeš trećinu svog života u punom elanui bez popuštanja. Izazov je, za nas iz područja marketinga, ta neprestana borba s vjetrenjačama jer se trudimo klijentima pokazati sve prednosti rada s agencijom, kao i jasno i transparentno pokazati kako suradnja treba izgledati i u kojim vremenskim okvirima ona može donijeti rezultate. To je recimo još uvijek najizazovnija stvar ako pričamo o novim klijentima.

Podijeli s nama neke neobične upite klijenata ili neke anegdote koje su ti posebno zanimljive.

Postoji jedna stara izreka, a ona glasi:“Ne postoji glupo pitanje, postoji samo glup odgovor.“ Zapravo, rekao bih da koliko god su ta pitanja ponekad smiješna i zvuče nelogično,ona samo daju prostora za edukaciju.  Važno je da mi postavimo dobre temelje i pristupimo klijentu na određeni način. On će naučiti nešto novo, biti educiran i stvorit će se kvalitetni temelji za suradnju. Uvijek se kaže da kuća mora imati kvalitetne temelje da bi ona uspravno stajala.

Koliko ti ostane slobodnog vremena nakon posla?Imaš li neki hobi koji te posebno opušta?

Mogu evoluciju svoje tvrtke povezati sa slobodnim vremenom. U principu kad sam krenuo s poduzećem, prva godina i pol je bila u principu kakvih 16-18 sati posla, što aktivnog, što neaktivnog. Ako nisam radio, razmišljao sam o poslu. Taj se broj sad malo smanjio jer je agencija veća i samim time su drugi preuzeli neke stvari koje sam ranije radio sam. Da bih ostao uspješan i držao se strategije, potrebno je ostati svjež, otvoren prema novim idejama i pristupu samome poslu.  Nakon posla vrijeme provodim sa suprugom i psom i volim putovati. Veliki sam zaljubljenik u automobile i volim sve povezano s auto sportom. Putovanje automobilom definitivno nosi novo iskustvo! Naravno, ta mi iskustva kasnije služe u suradnji s klijentima jer donosim neku novu dimenziju u kroz ono što ja proživim. To je najbolje od svega.

Jesu li ostale još neke neostvarene želje, možda privatno, poslovno?

Čovjek si može položiti put kojim će ići do kraja života i te želje su ili dostižne ili nedostižne. Postoji puno teorija koje govore na koji način bi čovjek trebao složiti svoj životni put.  Moj je posložen tako da je moja životna želja nedostižna, svjesno nedostižna što znači da mi je bitan put i kako ću ga proputovati, a ne cilj gdje ću stići. Uvijek će postojati želje koje su neostvarene, a bitno je samo da je put uspješan i sretan. On se ne treba vezati direktno kroz nekakav poslovni uspjeh, već može biti i motiviran mojim unutarnjim zadovoljstvom, srećom, a on se uvijek i isprepliće. Mi ljudi se trudimo imati uvijek taj nekakav cilj, a ako ga postavimo preblizu i ako ga prelako dosegnemo, izgubimo tu motivaciju, želju i tu neku strast koju grizemo. Ne planiram prestati grist dok sam živ i sposoban to raditi.

Za kraj,koji su budući planovi, vidiš li se i dalje u Hrvatskoj ili izvan Hrvatske?

Ja sam veliki nacionalist u smislu da vjerujem u potencijal Hrvatske i vjerujem da Hrvatska ima sve što treba da čovjek bude tu uspješan i može lijepo živjeti. Ipak, ovisi o jako puno faktora koji ne ovise čak ni makroekonomski na razini države, već na razini cijelog svijeta. Bilo bi glupo reći jedno ili drugo jer život treba biti jako dinamičan. Život si trebaš krojiti prema prilikama. Znači ako te ta prilika odvede van države, onda ideš van države; ako evoluira unutar države, ostaješ unutar države. Bitno je ne nametati sam sebi neke stroge smjernice jer one mogu donijeti krive stvari. Tako da Hrvatska ili van Hrvatske – vidjet ćemo što budućnost nosi. Može se još jedino dodati da je digitalna industrija veoma uzbudljiva, dinamična, te da njezina evolucija neće sigurno još prestati neko vrijeme. U principu, to treba, ne samo meni, već i svim mojim suradnicima u agenciji, biti pozitivan motiv za uzbudljiv život ako se odluče za taj put. Tako da svima koji se žele ili planiraju baviti s digitalnim marketingom i ako vole ovakav tip života, biti će veoma uzbudljivo životno iskustvo!