“Vidjet ćeš sada, neće me ni pogledati,” uznemireno mi je govorila Josipa dok smo u centru Nice čekale stol za poznatu talijansku pizzeriju. Kakva sad pizzeria ako si na jugu Francuske? Sigurno su mnogima upitnici nad glavom s upravo ovim pitanjem. Međutim, bogata ponuda talijanskih specijaliteta ne bi trebala čuditi budući da je Nica bila dugi povijesni period pod okupacijom Italije. Tako u centru tog francuskog grada na Azurnoj obali možete probati autohtone talijanske pizze, tjestenine, sladolede ali i manje poznate specijalitete, poput socce ili farinate. Socca (tal. farinata) vrsta je deblje palačinke koja se radi od brašna od slanutka, a nakon što se pečeno tijesto nareže na trokute, nadjeva se jednostavnim začinima poput soli i papra, maslinovog ulja i ružmarina.

Prijateljica s početka teksta stalni je gost u tom talijanskom restoranu jer trenutno živi u Nici. Ja sam se tu našla tijekom svog petodnevnog putovanja po Provansi i Azurnoj obali. Nismo se vidjele 3 godine, a već nakon 10 minuta osjećale smo se kao da je vrijeme studiranja opet tu. Lutanje po staroj jezgri Nice vratilo nas je u studentske dane koje smo zadnjih 6 mjeseci provele malo sjevernije u Francuskoj, u Orleansu. Tu se rodila naša ljubav prema Francuskoj.

Vidno iscrpljena svojom rutom toga dana, pizzu nisam mogla pojesti do kraja iako je bila jedna od boljih koje sam probala. Sutradan me čekao povratak prema aerodromu pa sam dio večeri iskoristila da prijateljici ispričam doživljaje s putovanja.

Grad umjetnosti i umjetnika

Nakon veoma ugodnog leta s Ryanairom iz Zadra do Marseillesa, iz Marseillesa smo se moja suputnica, prijateljica iz Zagreba, i ja zaputile do Arlesa, malog grada u Provansi, južno od Avignona, najpoznatijeg po tome što je u njemu živio i stvarao Van Gogh tijekom tri burne godine svog života. Iako se Van Gogh ne bi baš rado vraćao u taj period svog života, on mu je omogućio stvaranje nekih od njegovih najpoznatijih djela, primjerice Terasa kavane u noći, Zvjezdano nebo nad Rhoneom, Žuta kuća, Cvjetovi badema. Ako se uputite u šetnju Arlesom, često ćete nailaziti na obilježena područja koja su bila motivi Van Goghovih slika. Dok su neka postala neprepoznatljiva, na primjer Žuta kuća, neka su mjesta sačuvala izgled još iz Van Goghovog doba, primjerice terasa kavane.

Foto: Privatna arhiva

Arles je sačuvao taj duh slikarstva i umjetnosti pa je svojevrsna oaza mladim, ali i starijim umjetnicima, sakupljačima antikviteta, glumcima i bibliotekarima. Uz van Goghovu fondaciju koja je centralni muzej grada, svaka uličica ima svoje umjetničko središte: ili specijaliziranu knjižaru, ili antikvarijat, ili slikarski atelje.

Pronaći ćete tu još i zanimljive restorane, dućane sa ručno rađenom odjećom, nakitom i dodacima  te raznorazne galerije koje organiziraju umjetničke radionice. Taj gradić živi umjetnost. Centralna građevina u tom umjetničkom gradiću rimski je amfiteatar koji potječe još iz 1. stoljeća, te predstavlja najveću turističku atrakciju. Nakon pada Rimskog Carstva ta je građevina postala pravi mali grad pa tako u centralnom dijelu amfiteatra možete vidjeti ostatke kapelice i kućica u kojima su živjeli stanovnici Arlesa.

Most koji ne prelazi rijeku

Nakon večernjeg i jutarnjeg razgleda Arlesa, sljedeće odredište bio je Avignon.

On je možda najpoznatiji po dječjoj pjesmi Sur le pont d’Avignon, koja je nezaobilazni dio početaka učenja francuskog jezika. Most svetog Benezeta, sveca koji je u 12. stoljeću položio kamen temeljac za njegovu izgradnju, vrlo je drago odredište mnogih turista. Most danas ne prelazi rijeku, a to je posljedica skupih popravaka i održavanja koje ljudi tijekom 17. stoljeća i kasnije više nisu mogli financirati. Na mostu se nalazi kapelica sv. Nikole, zaštitnika pomoraca, a u toj se kapelici nalazio i grob sv. Benezeta, koji je kasnije premješten u celestinski samostan.

Ako s mosta pogledate prema gradu, moći ćete vidjeti kameni put koji vodi do zelenilom bogatog parka Rocher des Doms, koji se nalazi u sklopu velikog samostana. Samostan su izgradili pape, koji su se u 14. stoljeću nakon progona od Turaka, odlučili sakriti u Avignonu. Uz samostan, izgrađena je katedrala i muzej, te park s kojeg se pruža pogled na otok Berthalesse. Park je idealno mjesto za odmor nakon razgleda grada ili piknik. Ima nekoliko fontana i jezeraca koja su dom divljim patkama te mnoštvo zelenila koje pruža opuštajući hlad.

Centar Avignona vrvi turistima, restoranima i tradicionalnim francuskim trgovinama u kojima možete naći slatkiše, pekarske prozivode i palačinke.

Grad je omeđen zidinama, u njemu je mnoštvo crkvi koje su svaka umjetničko djelo za sebe, a neke su i pretvorene u muzeje. Primjerice, u Musee Lapidaire d’Avignon možete besplatno pogledati zbirku umjetnina grčke antike, etrušćanske i rimske starine, djela galske kulture te paleo-krećanske antike.

Grad – sajam cvijeća

Nerado smo se rastale od Avignona iz kojeg smo prema Arlesu zaputile busom, što nam je dalo priliku da samo usputno bacimo oko na još pokoji mali provansalaski gradić. Sljedeće jutro čekao  nas je povratak do Marseilleja i put do Cannesa, a između toga ubacile smo još i razgledavanje gradića Aix-en-Provence.

Na razglednicama ćete često vidjeti njegove poznate tržnice cvijećem. Nažalost, mi ih nismo uspjele vidjeti u punom sjaju budući da je dobar dio grada bio raskopan i pod opsadom bagera. Ono što nas je prilično oduševilo bila je šetnja velikom šetnicom s nekoliko fontana, te lutanje uličicima do crkve sv. Ivana Malteškog, pored koje se nalazi Muzej Granet. Muzej sadrži djela Ingresa, Rembrandta, Cezannea, van Dycka, Giacomettija, Picassa, van Gogha, Moneta i mnogih drugih poznatih umjetnika. Aix-en-Provence poznat je još i kao Cezanneov rodni grad, i grad u kojem je proveo zadnje godine svog života. Cezanneov studio i park oko njega, mjesto su koje vrijedi posjetiti.

Nakon trosatne šetnje po Cezanneovom gradu, vratile smo se u Marseille, te se zaputile u Cannes. U Cannes smo stigle u predvečerje, na vrijeme da ga vidimo okupanogsuncem jer je tada najviše došla do izražaja veličanstvenost i otmjenost njegovih zgrada u starom centru. To je ponukalo moju prijateljicu da sljedeći dan ostane u Cannesu i osjeti njegovu čaroliju. Mene su, pak, čekale druge destinacije.

Čarolija na brežuljku

Jutro sam započela vožnjom vlakom uz Azurnu obalu do Ezea, malog grada na vrhu brežuljka uz Azurno more, u blizini Nice. Eze je poznat po svojim tvornicama parfema, ali i kao mjesto na kojem je Nietzsche tražio inspiraciju za svoja filozofska djela. Njemu u čast, put kroz šumu koji vodi do stare jezgre Ezea na brežuljku, nazvan je Nietzscheov put i omiljena je turistička ruta. Nije jednostavan, a zbog strmina i kamenja, duž puta nalaze se upozorenja o nošenju adekvatne obuće i dostatne količine vode. No, kad se jednom popnete, osmijeh vam ne silazi s lica i sretni ste jer se isplatilo. Eze se s pravom može nazvati gradom iz bajke jer zaista jest bajkovit i magičan. Izgleda kao da je isklesan iz stijene, sve uličice i kuće kamene su. Restorani i kafići posebno su šarmantni jer su uklopljeni u te kućice i ulice, a grad vrvi galerijama i dućanima s ručno rađenom odjećom.

Na vrhu grada nalazi se egzotični botanički vrt u kojem se vjerojatno nalaze sve svjetske vrste kaktusa. Iz vrta se pruža veličanstven poged na azurno more. Tijekom razgledavanja vrta možete sjesti na neku od mnogih klupa koje se nalaze ispod slapova i fontana, a postoji i posebno mjesto, “mjesto za kontemplaciju” s pogledom na more i kuće koje su se smjestile po obroncima ispod Ezea.

Nevoljko sam napustila Eze, ali ono što me čekalo, nije me razočaralo. Nakon spusta po Nietzscheovom putu, u vlaku sam se našla s prijateljicom iz Nice i zajedno smo posjetile mali elitni gradić, Cap-d’-Ail.

Jedan od mnogih skrivenih dragulja Azurne obale

Raskošne vile i hoteli gledaju na modro more, a  borovi i masline skrivaju neke od najljepših plaža Azurne obale. Na plaži Mala, popularnoj na Instagramu, ljetno kupanje traje dugo u deseti mjesec jer je more još uvijek jako toplo, a oni sretnici koji su tamo, ne moraju trpjeti velike gužve. Prijateljica mi je rekla da ona vrlo često zna doći vlakom iz Nice i provesti dan na plaži Mala jer nijedna plaža u Nici, a gotovo ni u cijeloj okolici, nije tako lijepa. Mi se nažalost nismo okupale, a vama savjetujem da svakako ponesete i ručnik i kupaći, ako planirate doći u toplijim mjesecima. Dobro je znati da se kupati možete skoro do kraja desetog mjeseca. Nakon dvosatnog razgovora na plaži, krenule smo prema Nici.

Kraljica  Azurne obale

Prije nego što smo se smjestile u onom talijanskom restoranu, prošetale smo glavnom ulicom u Nici koja vodi sa željezničkog kolodvora i izbija na glavni gradski trg. Na glavnom trgu nalaze se pastelno ružičaste zgrade koje meni uvijek prve padnu napamet kad mi netko spomene Nicu. Na ružičastim zgradama nalaze se plavi prozori koji simbolično predstavljaju azurnu obalu. Glavni trg zajedno sa starom gradskom jezgrom sadrži puno elemenata talijanske arhitekture. U starom dijelu grada nalazi se i tradicionalni sajam na kojem uz puno galame, vike i smijeha možete kupiti sve sastojke za jedan pravi mediteranski obrok-fino začinjenu ribu s maslinovim uljem i vinom. Večer u Nici završile smo šetnjom nezaobilaznom engleskom promenadom (Promenade des Anglais) na kojoj su s pogledom na beskrajno modro more smještene plave stolice, također simboli azurne obale.

Duž promenade nalaze se mnogi luksuzni hoteli, a hotel Negresco definitivni je pobjednik. Njegova se šarmantna i raskošna vanjština nastavlja i na unutrašnjost u kojoj se uz mnoge umjetnine i dizajnerski namještaj, može vidjeti i veliki kristalni luster cara Nikolaja 2.

Dok sam se vlakom vraćala u Cannes, glavom mi je prolazila misao koja se javi pri svakoj posjeti Francuskoj: zar je već gotovo? Sutra nas je čekao dan povratka u Marseille i zračnu luku, a trosatna vožnja autobusom bila je idealna prilika da si prijateljica i ja prepričamo njezin dan u Cannesu i moj dan na obali oko Nice i u Nici.  I naravno, idealna prilika da isplaniramo sljedeći posjet Francuskoj, jer ne samo Pariz, nego cijela Francuska uvijek je dobra ideja.