Piše: Dina Lijić

Film „Lav“, mladog australskog redatelja Gartha Davisa, po mnogočemu je poseban. Nominiran za Oscara u čak šest kategorija, među kojima su ona za najbolji film, adaptirani scenarij te sporednog glumca (Dev Patel) i glumicu (Nicole Kidman), svakako je obećavajući kandidat. Dodatna je vrijednost filma što je temeljen na posve istinitoj priči i stvarnim događajima koje je u svojoj knjizi „A Long Way Home“ opisao danas 36-godišnji Saroo Brierley, kojeg utjelovljuje Dev Patelglumac koji se proslavio glavnom ulogom u filmu „Milijunaš s ulice“.

Jeste li znali da se u Indiji, koja ima preko milijardu stanovnika, svake godine izgubi oko 80 tisuća djece? Upravo se to dogodilo malom dječaku u filmu. Petogodišnji Saroo jednog se dana, slučajnim okolnostima, izgubio te zaspao u vlaku koji ga je odvezao preko tisuću kilometara od njegovog doma. Zbunjen i bespomoćan, dječak je tjednima lutao ulicama indijskog grada Calcutte, a kada ga je jedan mladić konačno zapazio te odveo na policiju, malenog Sarooa nitko nije razumio budući da je pričao hindi, a ne bengalski. Uz to, bio je nepismen, nije znao svoje prezime, ime svog mjesta niti ime majke koju je nazivao jednostavno – mama. Ipak, Saroou se sreća osmjehnula te iz bijede indijskog sirotišta, odlazi u Australiju kada ga odluči posvojiti nesebičan i filantropski par. Saroo je godinama bezbrižno odrastao u svojoj novoj obitelji, no ipak sa čežnjom za svojim domom i pravom obitelji. Nakon 25 godina, pomoću Google Earth-a uspijeva pronaći svoje mjesto i konačno odlazi posjetiti svoju prošlost i davno izgubljeno djetinjstvo.

Ovo je film koji je teško usporediv s ostalim filmovima jer je toliko životan, dirljiv i katarzičan – samim time rijedak i jedinstven. Iako tužan i potresan, nije nimalo patetičan. Jedna od brojnih kvaliteta „Lava“ je izvrsna, nepretenciozna gluma. Uz već spomenutog Dev Patela, u filmu glumi i uvijek odlična Nicole Kidman koja fizički (u filmu) izrazito nalikuje stvarnoj gospođi Sue, posvojiteljici dječaka Sarooa. Zanimljivo je da je Kidman i sama majka dvoje posvojene djece tako da je ova uloga za nju imala posebno i nesvakidašnje značenje. Glumica Rooney Mara, iako zvučno glumačko ime (zapažena uloga u filmu „Muškarci mrze žene“ i „Carol“), u ovom filmu nije posebno briljirala, i to ne zbog svoje glume, već zbog dodijeljene uloge koja je ostala pomalo nedorečena, a zbog nejasne funkcije njezina lika i ne naročito utilitarna. To je ujedno možda i jedina veća zamjerka u filmu.

Od ostale glumačke postave, bilo bi nepravedno, ali i nemoguće, ne izdvojiti osmogodišnjeg Sunnyja Pawaraglumačko čudo od djeteta. On je, nedvojbeno, najveće bogatstvo ovog filma. Jednostavno, niti u jednom se trenutku ne osjeća da glumi – savršene ekspresije lica, pokreti, čak i njegova intonacija te glasić – sve je pridonijelo tome da gledatelj zaista ima osjećaj kako „diše“ zajedno s njim.

Scene prikaza djetinjstva u Indiji – kako Sarooa koji je pomagao majci noseći kamenje zajedno s njom, tako i djetinjstva ostale indijske djece i siročadi – iznimno su potresne i teške. Iako je nama prilično nevjerojatno i neshvatljivo da gladno, uplakano i očajno dijete mjesecima bespomoćno luta bespućima nimalo sigurnih ulica i da istovremeno nitko na to ne obraća pažnju, u Indiji je to surova realnost. Scena u kojoj se Saroo i njegova prava majka susreću nakon 25 godina jedna je od najljepših – toliko prožeta emocijama da među gledateljima zavlada muk.

Metaforički, „Lav“ je film u kojem zapravo emocije igraju glavne uloge, dok su glumci samo utjelovljenja tih emocija. Film, pun psiholoških previranja likova, pokazuje kako život piše nevjerojatne priče, pokazuje koliko smo satkani od sjećanja i kako nemoguće postaje moguće kada slušamo svoj unutarnji glas. Glavni lik u podsvijesti nije pamtio siromaštvo, bol i bijedu svog djetinjstva, već samo čistu, iskonsku ljubav, a dugogodišnja je čežnja njegovom srcu pokazala put davno izgubljenom domu. Zato vam ova tragična priča koja završava suzama radosnicama nikako ne smije promaknuti.