Od 16. rujna 2017. u zagrebačkom tunelu Grič održava se multimedijska interaktivna izložba pod nazivom Croatia je Hrvatska koja će trajati sve do 1. studenoga.

Izložba na interdisciplinaran način sažima 133 godine dramatične hrvatske povijesti. Postav izložbe sadržajno je podijeljen u 13 desetljeća koja karakteriziraju zanimljivi događaji, ljudi i predmeti iz određenog povijesnog razdoblja te potpuno drugačija atmosfera u svakom desetljeću. Postav izložbe osim zabavnog, donosi snažan kulturno-znanstveni i edukativni karakter koji će biti zanimljiv i brojnim učenicima osnovnih i srednjih škola jer će iz prve ruke moći doživjeti vrijeme o kojem uče iz svojih udžbenika.

Čim sam prije nekoliko dana pročitala opis izložbe Croatia je Hrvatska – Povijest pišemo sami, rekla sam da ju moram otići posjetiti. Oduševljenje instalacijama, efektima, animacijama i svime viđenim moglo je stati samo u tri riječi koje sam rekla kad sam izašla na kraj tunela u Radićevoj: najbolja izložba ikad.

Evo što me toliko oduševilo.

Ulazim u tunel s Mesničke ulice i prvo što vidim je ogromni plakat na kojem piše:

Ovo je povijest u kojoj ima mjesta za svakog od nas. Uz velikane i velike događaje, zanimaju nas i svi oni neopjevani junaci naših obiteljskih priča, jer povijest pripada svima nama.

Prilika je to da svi objavimo fotografiju iz vlastite povijesti koja će postati dio izložbe, da slike svojih roditelja, djedova i pradjedova u uniformama, koje su čast i ponos, više ne držimo samo u obiteljskim albumima. „Mama, šalji sliku svoje 142. brigade HV-a“, pomislih.

Nakon par koraka, odjednom sam se iz 2017. teleportirala u osamdesete godine XIX. stoljeća u Hrvatskoj. U to doba, hrvatske su zemlje bile razjedinjene u dvojnoj Austro-Ugarskoj monarhiji. Hrvatska i Slavonija bile su dio Ugarske, a Dalmacija i Istra dio Austrije. Tog desetljeća prisjećamo se po zaustavljanju liberalizacije, djelovanju Ivana Mažuranića i zloglasnoj vladavini i mađarizaciji bana Hedervaryja. Jača nacionalna svijest, a hrvatski narodni preporod je u punom zamahu u Dalmaciji i Istri. Zagreb se oporavlja od potresa, centar grada postaje Donji grad koji je 1887. dobio Zelenu potkovu. Ulice se asfaltiraju, nižu se nove institucije, a uvodi se i telefon. Strossmayer dovršava katedralu u Đakovu, a 1884. otvara galeriju u palači HAZU. Iste je godine osnovana i Croatia, osiguravajuća zadruga, bez koje ne bi ni bilo ove izložbe. Smrću Šenoe, u hrvatskoj književnosti nastupa razdoblje realizma.

Nakon nemira i demonstracija prouzročenih nezadovoljstvom zbog političke situacije u zemlji, 1903. pada Hedervaryjev režim. Stoljeće je započelo nadom u ujedinjenje svih hrvatskih zemalja. Braća Radić osnivaju HPSS i počinju organizirati hrvatsko seljaštvo koje je tada činilo 90% stanovništva. Zagreb dobiva novu vizuru kojom dominiraju dva neogotička tornja katedrale čija je obnova završena nakon potresa, a novi toranj dobiva i splitska katedrala sv.Dujma. Zahvaljujući Budickom u Zagreb dolazi i prvi automobil, a sa Samoborom je spojen popularnim Samoborčekom. Godine 1907. Zagreb dobiva električnu rasvjetu, a tri godine iza i prvi tramvaj. Slavoljub Penkala izmislio je – pogodi što, a Andrija Mohorovčić otkrio je slojeve zemljine kore.

Drugo desetljeće XX. Stoljeća u Hrvatskoj stoljeće je velikih promjena. Prvi svjetski rat nije zaobišao ni Hrvatsku. Mnogi Hrvati, kao austro-ugarski vojnici, borili su se na bojišnicama u Srbiji, Galiciji, na Soči. Rat je uzrokovao siromaštvo, glad i gospodarsko-društvenu stagnaciju. Slomom Austro-Ugarske 1918. Hrvatska je napustila državnu zajednicu i ušla u južnoslavensku državu, tada zvanu Kraljevstvo SHS.
Početkom desetljeća u Zagrebu je osnovan Građanski, današnji Dinamo. Osnovana je i tvornica Union, koja je danas (svima omiljen) – Kraš. Dovršena je i zgrada NSK, ali ne današnje NSK, nego današnjeg HDA-a. Ivana Brlić Mažuranić objavljuje Hlapića, a Zagorka prve romane iz ciklusa Grička vještica. Matoševom smrću, završava moderna, a izlazi zbornik Hrvatska mlada lirika u kojoj su pjesme objavljivali Andrić, Galović, Kamov i Ujević. Krleža piše svoju prvu dramu, a sa svojim ekspresionizmom uzdiže se i Šimić.

Na desnoj strani nailazim na tunel posvećen Tesli. Susret s Teslom nije bio magičan, već elektromagičan! Bračni par ispred mene napravio je ljudski lanac koji je zatvorio strujni krug i obasjao prostoriju! Naime, za vrijeme rata struja, koji se odvijao 80-ih godina 19. stoljeća, Tesla i Edison bili su predstavnici dviju suparničkih strana. Edison je upotrebljavao iznimno opasnu i nepogodnu struju za velike sustave, dok je Tesla zastupao izmjeničnu struju. Kako bi suzbio lažne tvrdnje o opasnosti izmjenične struje, izveo je javnu prezentaciju u kojoj je sebe povezao u strujni krug. Da je u krugu tekla istosmjerna struja, svi povezani u krug momentalno bi umrli od srčanog udara. Krugom je tekla izmjenična struja koja nije ozljeđivala nikoga tko je bio u krugu, iako im je tekla kroz tijelo. Razlog je taj što istosmjerna struja grči mišiće, dok ih izmjenična grči i otpušta brzinom ovisnom o frekvenciji. Autor Ivan Kožar odlučio je konstruirati uređaj koji radi na istom principu. Kada se jedna ili više osoba uhvati za elektrode i zatvore strujni krug, struja poteče te upali rasvjetu.

A imate priliku i pokrenuti pjesmu na najneobičnijem zvučniku ikada! No, neću vam otkriti o čemu se radi. Morat ćete protegnuti noge do Griča.

Tridesete godine u Hrvatskoj započele su ozračjem gospodarske krize i kraljevskom diktaturom, popraćenom valom nasilja prema protivnicima režima, koji se nastavio i nakon ubojstva kralja Aleksandra 1934. kad je obnovljen parlamentarni sustav. Na hrvatsku politiku, gospodarstvo, kulturu i društvo u cjelini odražavaju se i napetosti u Europi, praćene usponom fašističke, nacističke i komunističke ideologije, koje su 1939. dovele do izbijanja Drugog svjetskog rata. Stvorena je i Banovina Hrvatska. Ružička je postao prvi hrvatski Nobelovac, a Zagreb dobiva prvi neboder, u Masarykovoj, a za sve radnike uvedeno je opće mirovinsko osiguranje.

Cesarić i Tadijanović objavljuju prve zbirke pjesama, Krleža svog Latinovicza, a Jakov Gotovac sklada najpopularniju operu Ero s onog svijeta, koju imate priliku čuti dok hodate stoljećima hrvatske povijesti. Doslovno.
Nakon rata i pobjede antifašizma obnovljena je Jugoslavija, ali kao federativna republika. Dolaskom komunista na vlast, započela je obnova i izgradnja zemlje, ali i obračuni s neistomišljenicima. U Zagrebu niče niz tvornica, gradi se auto-put Zagreb – Beograd, a razvija se i energetika. U Zagrebu je osnovan Jadran film, a 1947. Jugoton (danas Croatia records).
Tunel se ponovno grana pa tako imam priliku vidjeti i kako je on izgledao u svojoj prvotnoj namjeni, ali imam priliku i pogledati i prvi hrvatski dugometražni film Lisinski.

Nakon jednog od najmračnijih razdoblja, dolazim u čistilište. Doslovno. Na koje me nitko nije pripremio, ali zato ću ja vas. Prije nego što se zaputite u tunel, obucite čizme. I to po mogućnosti one ribičke, što su sad kao „IN“. Meni su i dalje ribičke, ali požalila sam što ih nisam imala na sebi tad. Mislila sam da je nekakva animacija uz zvuk, kad ono – ispred mene – prava pravcata kiša. Ma kakva kiša, pljusak! Mokro sve! Na tabli pokraj mene vidim natpis „Uzmite kišobran i osigurajte si suhi prolazak kroz tunel“. Ma rekoh sebi: „Ma nema šanse. Ovo su sigurno oni stavili fore radi. Ali ajde, uzet ću kišobrančić“. Hvala nebesima i Zagorki, Brlićki i Šenoi što su se smijali na hologramima uzduž tog kišnog puta. Jer sam se smočila kao miš! A lijepo je meni majka govorila da ne nosim starke po Zagrebu. Slušat ću te, mama! 🙂

Eto mene, tako polumokre, u novom tunelu. Tamo negdje u pedesetim godinama u Hrvatskoj. U godinama kad je Titova politika ravnoteže između istoka i zapada dovela do stvaranja pokreta nesvrstanih. A baš sam ja nesvrstana s tim starkama među silnim čizmama oko mene. Zagreb postaje moderni velegrad i napokon prelazi Savu i nastaje – Novi Zagreb.

I odjednom, „na sred sride“, hrpetina ploča. A na plakatima s moje lijeve strane, rekla bih „glavom i bradom“, ali to bi bilo neprikladno – Mišo Kovač, Josipa Lisac i Bimbo.
Tako da sam na trenutak mogla postati i Barbara Lisac. Ili Barbara Kovač. Ili samo Barbara.

A onda, nakon hrpe povijesnih podataka, kiše i filmova – kafić. Ili što bi Zagrepčani rekli – birc. Pravi pravcati. Ulazim ja u, tobože, kafić, kad ispred njega parkiran bicikl. Unutra na stolu dnevne novine i ploče Mire Ungara i Krunoslava, A.K.A Kiće Slabinca. Za pultom – nema konobara. Izgleda da je utek’o. Što ću sad. A taman mi se pila ona Cockta na polici. Ništa, nastavljam dalje.

Eto mene u šezdesetima, kad se uvela tzv. privredna reforma koja u praksi nije u cijelosti zaživjela, a Jugoslavija pristupa stranim kreditima i uvozu stranih licenci. Počinju masovna iseljavanja u zapadnu Europu, a građani mogu otići u shopping u Trst zbog slobodnih putovanja u inozemstvo. Da ja nisam u 2017. Aha, nisam. Nema više ovakvih gastarbeiterskih kofera. U studijima Zagrebačke škole filma nastaje Profesor Baltazar. Osnivaju se i prve rock grupe, a snima se i film Tko pjeva (što ne misli?)…

Sedamdesete označavaju kraj jedne epohe hrvatskog društva u Jugoslaviji. Hrvatsko proljeće svoj vrhunac doživljava 1971. kad prerasta u pravi nacionalni pokret. Hrvatska dobiva tri nova sveučilišta, na zagrebačkom Glavnom kolodvoru dogodila se strašna nesreća. Izveden je mjuzikl Jalta, Jalta, čiji je libreto napisao moj daljnji rođak, sada već pokojni, Milan Grgić. Skladana je i opera Gubec-beg, a TV Zagreb snima Prosjaci i sinovi, Kuda idu divlje svinje, Gruntovčane i Velo Misto. (Hvala Televiziji Zagreb na ovom nacionalnom bogatstvu). Afirmiraju se Oliver, Parni Valjak, Azra, Prljavci i Novi fosili. Skori raspad Jugoslavije nagovijestila je Titova smrt.
Simboličan kraj jednog razdoblja u hrvatskoj politici i kulturi obilježile su Titova i Krležina smrt. Slijedi Univerzijada, obnavljanje Cibone, Mladosti, otvorenje Mimare i nova džamija. Dinamo osvaja titul prvaka Jugoslavije, a Riva pobjeđuje na Eurosongu (pa kaže!).

Propast komunističkih režima okončao je hladnoratovsku podjelu kontinenta, što je otvorilo put demokraciji i slobodi. Održani su prvi izbori na kojima je pobijedio HDZ, predvođen Tuđmanom. Nakon proglašenja samostalnosti, srbijanski politički vrh, JNA i dio srpske manjine, napali su Hrvatsku. Počeo je Domovinski rat koji je završio kad je Hrvatska akcijama Oluja i Bljesak oslobodila okupirani teritorij, a Vukovar i Hrvatsko Podunavlje reintegrirani su mirnim putem 1998.

Početka 21. stoljeća svi se veoma dobro sjećamo te je na nama izgraditi njegov sretan kraj. Kao što plakat kaže:

Iza ove točke počinje budućnost. Dobro razmisli kakvu želiš, jer budućnost ovisi jedino o tebi.

A kakvu ti budućnost želiš?