Stephen King je jednom rekao: „Nema dobrih prijatelja. Nema loših prijatelja. Samo ljudi koje želiš, trebaš pokraj sebe; ljudi koji grade kuće u tvojem srcu.“ Možda je bio u pravu. Možda svi ti ljudi imaju neku veliku ulogu u našem životu i ostavljaju važan trag. Možda s razlogom nose titulu prijatelja. Ali ipak si ne možemo pomoći, a da se ne zapitamo kako to da neke od njih, usprkos tome, jednostavno izgubimo? Prijateljstva se mijenjaju tijekom vremena, baš kao i mi sami. Na koji način i kako to da onda neka opstaju, a neka jednostavno ne? Pokušat ću razjasniti u tekstu koji slijedi jer kažu da je lakše prihvatiti ono što možemo razumjeti.

Nedostatak vremena

Što sve zapravo znamo o vremenu? Ono je relativno, nemoguće ga je zaustaviti, ono samo teče i imamo ga sve manje. Upravo ova saznanja utječu na mnoge odluke u našem životu pa tako i na izbor prijatelja. Što smo svjesniji pojma vremena i koliko nam ga je preostalo, toliko smo i oprezniji u našim odlukama. Kao djeca nismo brinuli o budućnosti, prošlosti pa ni o sadašnjosti. Možda je to razlog što smo vrijeme posvetili bezbrižnom igranju koje je uvijek najzabavnije uz društvo. Nismo birali prijatelje, nismo ih analizirali, samo smo ih prihvaćali. Kako rastemo, to se drastično mijenja. Vrijeme dobiva značenje, a značenje mu daje na vrijednosti. Tako se broj prijateljstava smanjuje, a njihovo mjesto popunjavaju različite vrste obveza koje dolaze s odrastanjem.

Viša očekivanja

Očekivanje. Kao i vrijeme, to je pojam koji tek odrastanjem dobiva značenje i ulogu. Što očekujemo kada smo djeca? Nekoga tko će se s nama igrati. Što napravimo kada nam netko uzme igračku ili nas povrijedi? Oprostimo mu. Zašto se to toliko promijeni u odrasloj dobi? Kao da zaboravimo što je oprost i svaku grešku pamtimo dok ne zaključimo da ta osoba nije dovoljno dobar prijatelj. Onda se okrenemo i nastavimo dalje. Ukratko, imamo predodžbu što znači biti dobar prijatelj i ako određena osoba ne ispuni naša očekivanja, odlučimo da to prijateljstvo nije dovoljno vrijedno kako bi se nastavilo. Je li to baš uvijek tako? To je dobro pitanje. Što ako ta osoba samo ima drugačiju ideju prijateljstva od nas…?

Drugačiji interesi

Odnos je lako održati kada se prijatelji svakoga dana susreću, kada ih povezuje nešto trajno, kao što je vrtić ili škola ili neka izvan nastavna aktivnost. Ali koliko nas je najboljeg prijatelja iz osnovne škole, s kojim smo svakodnevno sjedili u klupi, prestalo pozdravljati na ulici, a kamoli razgovarati s njim? Moguće je da neka prijateljstva nastaju više iz okolosti, negoli iz prave povezanosti te je i za očekivati da se promjenom okolnosti mijenja i prijateljstvo. A moguće je i da se ljudi toliko promijene da doista ne dijele više baš ništa zajedničko. Iako nam se ponekad čini da nas izbor fakultera ili posla ne određuje ili da smo isti kao i prije godinu dana, često je istina drugačija i moramo shvatiti da „novi mi“ možda nećemo odgovarati baš svima.

Mogla bih navesti još tisuću razloga ili, bolje rečeno, izlika zašto sva prijateljstva ne traju zauvijek i zašto nekadašnji „BFF“ više ni ne razgovaraju. Ali, istina je uvijek u očima promatrača. Iskreno, možemo se susresti s nebrojeno puno prepreka, ali ako nam je do nekoga zbilja stalo i ako ga dovoljno jako želimo u životu, niti nedostatak vremena, niti odrastanje, niti interesi, niti izbor faksa, niti selidba u drugi grad, neće biti dovoljno veliki problem da uništi nešto toliko bitno. Zato, ako ste neko veliko prijateljstvo morali ostaviti iza sebe, ne brinite, možda samo nije bilo dovoljno veliko. Kada je pravo, znat ćete da ne smijete pustiti.