Pomalo impulzivno, ovo ljeto sam odlučila provesti drugačije nego svako drugo dosad i uložiti u obrazovanje te se ubrzo rodila ideja da odradim ljetni program u Cambridgeu u Ujedninjenom Kraljevstvu. Safe to say nakon mjesec dana provedenih tamo, to je jedina lokacija na koju sam dosad otputovala, a da sam se bila tužna vratiti kući. 

Foto: privatna arhiva

Cambridge je sveučilišni grad sastavljen od 31 koledža, a najstariji je osnovan davne 1284. Kad tu brojku osvijestiš, malo ti je jasnije zašto svi za njega govore da tamo žive svoj ‘Gryffindor dream’ (iako u Cambridgeu nije sniman Harry Potter zbog toga što je lokacija bila preskupa – dosta kadrova je snimljeno u Oxfordu). Od svih tih koledža, većina njih koji se nalaze u samom centru su otvoreni za javnost uz ulaznicu, a neki i besplatno. I apsolutno svaki je drugačiji i prekrasan na svoj način. Bogata tradicija koja se ondje razvija već stotinama godina nije tradicija sveučilišta nego upravo tih koledža koji su zapravo oni koji biraju kanidate za upis te održavaju različite društvene i sportske evente. Zanimljiva činjenica je da je Trinity college (jedan od najvećih u Cambridgeu) ujedno i treći najveći zemljoposjednik u Ujedninjenom Kraljevstvu, a osnovao ga je Henrik VIII. 

Kako se radi o relativno maloj sredini, alternativna sredstva prijevoza su jako dobrodošla, pa grad prije svega vrvi biciklima i punting brodićima.

Punting je aktivnost gdje se pomoću šipke duguljasti brod (nalik gondoli) odguruje po rijeci Cam, a kako je rijeka jako uska i plitka, šipkom je lakše navigirati nego veslima. Moguće je otići na razgled najpoznatijih koledža puntom uz turističkog vodiča, a postoje i brodići koje možete i samostalno iznajmiti za malo hrabrije – kažem hrabrije jer svjedočila sam jednom kupanju kad je punter ispao iz broda :).

Ostatak dana je najbolje sjesti na bicikl i voziti se jer je lakše i pristupačnije od bilo kojeg drugog javnog prijevoza, a cijene rentanja su iznimno jeftine. Što se tiče muzeja, nisam ih posjećivala, ali koliko sam čula većina ih je besplatna!

Hrana u Ujedinjenom Kraljevstvu je svaki ispunjeni stereotip – eat somewhere else. Tipična pub hrana može biti u redu, ali za nas Mediterance su i najukusnija jela at best case osrednja. Restorani strane kuhinje kao što je meksička, talijanska ili indijska su zato fantastični, a lokacija je pregršt. Uz nekoliko poznatijih lanaca postoji i puno autentičnih mini lokala. Jedan od boljih sladoleda sam jela u talijanskom restoranu koji je bio usput, a najbolji kroasan mog života (punjen kremom od pistacije) pojela sam u Aromi cafeu koji je sicilijanska pekara i mini pizzerija.

Ljepota Cambridgea je što je uz velik udio imigrantskog stanovništva koje dolazi ondje studirati i dalje zadržao svoju autentičnost i tradiciju, a doseljenici su mu dali tu dodanu vrijednost koja onda čini savršeni mix. 

Cijene kave se kreću od £1.20 do £3 funte ovisno o lokalu i lokaciji, a svugdje je osrednja i ‘premlijekasta’. Teško je pogoditi savršeni omjer ove naše ‘kave s toplim’ ali najbliže što sam došla je u Hot Numbers cafeu, što je također jedan od lanaca pa ih je nekoliko po gradu. Piće popodnevnih sati je pivo i cider za slatkoljupce, a pub scena je bogata i jako živa. Izlasci počinju već u kasnim popodnevnim satima uz ispijanje piva u lokalu i na ulici, a privodi se kraju oko ponoći. Klupska scena je manje popularna i definitivno ne živopisna kao u Hrvatskoj – zato i ne čudi invazija Britanaca na naše otoke svakog ljeta.

Sve u svemu, Cambridge je neotkriveni dragulj za nas mainstream putnike. Osobno se nikad ne bih ondje zaputila da ga nisam u djetinjstvu posjetila dok mi je brat studirao na njima rivalskom Oxfordu. Grad po mjeri čovjeka koji je dovoljno malen da se osjećaš sigurno i da ga možeš prehodati, a dovoljno velik da ti nikad nije dosadno. U mjesec dana intenzivnog sightseeinga, vjerujem da sam tek zagrebala površinu.