Kolaž je tog rujna imao tek devet mjeseci, ali već je bio prepun divnih priča malih, a velikih ljudi, zbog kojih sam i pokrenula ovaj mali portal. Kolaž je tad, umjesto kao autoricu, Barbaru Grgić ugostio kao sugovornicu u jednom od najčitanijih intervjua na portalu. Ikad. Tri godine kasnije, usred ove nepojmljive situacije, Barbara pronalazi snagu, volju i inspiraciju i daje svom projektu novu dimenziju…

Barbara, za Collage smo zadnji put pričale 2017. godine, kad si nam predstavila Beli Zagreb Grad. Što se sve otad promijenilo?

Zapravo sam prilično uvjerena da nije bilo Collagea tog rujna 2017., ne bih bila tu gdje sam danas. Naime, to je bio prvi veliki korak za Beli Zagreb Grad. Prvi sam put ispričala svoju priču, iznijela misiju projekta kojemu je tadašnji cilj bio popularizirati povijest među mlađim naraštajima. Nakon tri godine, blizu 20.000 pratitelja na društvenim mrežama, od kojih je 80% onih od 18 do 35 godina, mogu reći da sam u tome i uspjela. Na platformi na kojoj je većina sadržaja zabava, hrana i putovanja, donosila sam priče iz kulturne i političke povijesti Zagreba i Hrvatske.

Tri godine kasnije, napravila sam maleni dodatak povijesnim pričama pa sada na portalu Beli Zagreb Grad možete pronaći vijesti iz kulture – najave predstava, izložbi, manifestacija i događaja. Osim toga, razgovaramo s onima zbog kojih je Zagreb grad velikog srca – ljudima koji svojim radom ostavljaju trag u povijesti grada. Mnogi od njih su umjetnici: glumci, glazbenici, književnici. Volim reći: neki novi klinci o kojima će se još pisati.

Kad se ne bavim portalom, privodim kraju diplomski studij kroatologije i hrvatskog latiniteta i svakodnevno se educiram na području digitalnog marketinga. Osim što je projekt rastao u zadnje tri godine – i meni je donio puno priznanja kao osnivačici: bila sam nominirana kao Diva godine u projektu Večernjeg lista i portala Diva.hr. Beli Zagreb Grad predstavljen je i u sklopu projekta Hrvatska pamet Hrvatskoj, društveno odgovornog projekta s ciljem podizanja svijesti javnosti o potrebi zadržavanja obrazovanih mladih ljudi u Hrvatskoj i pružanju prilike za implementaciju njihovih kreativnih ideja.

Jako sam ponosna na sve što trenutno predstavlja Beli Zagreb Grad, a predstavlja činjenicu da kultura, povijest i književnost nikako nisu zamrle. Da nešto znače ovoj zemlji kojoj je renesansni homo universalis potrebniji nego ikad. Koji je hrvatskoj kulturnoj baštini potrebniji nego ikad.

Beli Zagreb Grad je kao online platforma zaživio netom nakon zagrebačkog potresa 22. ožujka ove godine. Zašto baš tad?

Svi smo mi junaci našeg doba, naziv je kolumne u kojoj objašnjavam zašto je portal osvanuo dan nakon potresa u Zagrebu. Buđenje tog 22. ožujka bilo je gore od noćne more iz koje se nikako ne možeš probuditi. Prizori demoliranih zagrebačkih ulica, domova, simbola grada slomili su mi srce na tisuću komadića. Zbog poruka podrške, zajedništva i ljubavi, osjećala sam se kao u paralelnom svemiru. Nisam ni znala koliko zapravo volim ovaj grad.

 Upravo sam u trenucima najvećeg straha skupila i najveću hrabrost i napravila sve ono što sam zadnje tri godine ostavljala za bolje dane. Zadnje tri godine mislila sam da prvo trebam skupiti dovoljno znanja, vještina i kontakata koji bi mi bili potrebni za portal. Nema tog znanja, vještina ili kontakata koji su prepreka kada ideja više ne može čekati. Kada jednostavno moraš podijeliti sve u što vjeruješ i što želiš kao budućnost svojoj djeci. Kad te sustigne lavina emocija, neprospavanih noći prepunih ideja u koje nisi baš previše siguran. Kada više nisi siguran hoćeš li iz zgrade izaći žive glave i hoće li usred noći na tebe pasti strop, ne bojiš se ni pogrešaka, ni tuđih mišljenja, ni tehničkih prepreka. Bojiš se samo hoćeš li ikad više moći ostvariti svoje snove i vidjeti svoje najbliže. Kada razgovaram sa svojim najbližima, uvijek kažem da nam je cijela situacija sjela kao budali šamar. Budala se nakon šamara razbudi i situacija mu bude puno jasnija. Mislim da su nas sve nesreće i nemani spopale samo kako bi nam se globalno raščistila situacija.

Pandemija nas je naučila najvažnijem – brinuti o svom zdravlju, svojim najbližima. Naučila nas je cijeniti svaki trenutak slobode, čistog zraka i slobodnog kretanja. Naučila nas je sjesti s ukućanima i naći zajednički jezik jer više ne možeš pobjeći od problema. Naučila nas je cijeniti svaki doseg tehnike i informatike zbog kojih većina nas u 2020. godini može i u doba globalne pandemije nastaviti sa svojim školovanjem i poslovima iz udobnosti vlastitih fotelja.

Nije nebično što je tvoj portal ugledao svjetlo dana usred specifične situacije u kojoj se nalazi cijeli svijet. Mnogi su tijekom posljednjih mjeseci odlučili napraviti onaj korak koji su odgađali i koji je nedostajao da se njihove ideje realiziraju. Kako se ti trenutno osjećaš i kako si prihvatila ovu izmijenjenu svakodnevicu? Što radiš i čemu si sve posvećena?

Živi smo svjedoci situacije koja će kroz nekoliko godina ući u udžbenike povijesti. Bit će glavna tema brojnih istraživanja i znanstvenih radova. Sada možemo samo pretpostavljati gdje će nas sve ovo odvesti. Neminovno je da je već sad izašlo mnoštvo dobrih projekata vrijednih spomena. Jedan od njih je svakako projekt Proaktiviraj.me, Kaje Pavlinić. Srijedama s Majom K., podcast Maje Krištafor, blog Andree Tintor i novo lice Prvog Reda Fotelja, Matee Šarić.

Za mene je ova karantena doba produktivnosti. Dnevno se trudim napisati minimalno jednu priču, dogovoriti intervju ili napraviti novu objavu. Uz to, slušam online nastavu i pišem zadaće za fakultet. Ne znam kako, ali i dalje mi fali nekoliko sati u danu da to sve stignem. Kakva ironija.

Koji su najbolji savjeti i ideje vezane uz portal koje si dobila od kolega ili prijatelja?

Producentica Matea Šarić mi je rekla: stvaraj i ne razmišljaj previše, to ubije svu zabavu. Misao koja mi zapravo svaki dan prođe kroz glavu jest razmišljanje Željka Krznarića, književnika i tekstopisca koji mi je nedavno u intervjuu rekao: Talent je 1% uspjeha, a 99% je rad. Pišem disciplinirano svaki dan i zbog toga uvijek kažem da ja lovim inspiraciju. Jer da čekam da inspiracija ulovi mene ne bih napisao ni pola svoga dosadašnjeg opusa. Kada to kaže čovjek koji iza sebe ima 500 napisanih pjesama, 18 knjiga i jednog Porina u rukama, onda to shvatiš ozbiljno i poslušaš. Prijatelji i kolege su oduševljeni projektom, apsolutna su potpora u svemu što radim i neizmjerno sam sretna što ih imam.

U čemu pronalaziš motivaciju za kreiranje sadržaja koji predstavljaš svojoj publici?

Motivacija mi je misao da u svakoj osobi postoji priča vrijedna pričanja. Postoji nešto zbog čega će im ovaj svijet zahvaljivati. Više ne pišem samo crtice iz povijesti, nego zajedno kreiramo jednu novu, digitalnu povijest.

Za kraj ću te pitati isto kao i prije nekoliko godina – u kojem smjeru planiraš razvijati ovaj projekt?

Te 2017. sam na ovo pitanje odgovorila: Jedan od naših najvećih pisaca, August Šenoa, tvrdio je da svaki čovjek na ulici nosi manju ili veću pripovijetku tako da nastavljam lutati. Mnoge od ovih priča su već ispričane, ali uvijek postoji osoba koja će ih čuti prvi put. Lutam, fotografiram i pišem za tu osobu. A onda, u jednom trenutku možda otkrijem i nešto sasvim novo.

Boljeg plana od pričanja nečije priče niti ne želim imati. Želim ispričati priče o ljudima zbog kojih je Zagreb grad najvećeg srca. O projektima i podvizima o kojima ću jednoga dana pričati djeci. O predstavama, izložbama, manifestacijama i događajima koje vrijedi pogledati i za koje smo se zakunili da ćemo posjetiti čim se slobodno budemo mogli kretati gradom. Želim da čitatelji portala budu ljudi koji vjeruju u likovnu i glazbenu umjetnost, književnost, vrednote koje su do ove krize bile stavljene u drugi plan, a onda, kada su nas zatvorili u četiri zida, nismo imali drugog izbora nego im se vratiti – kroz knjige, glazbu, slikanje, film i druge vrste umjetnosti.

A umjesto zaključka…

We don’t read and write poetry because it’s cute. We read and write poetry because we are members of the human race. And the human race is filled with passion. And medicine, law, business, engineering, these are noble pursuits and necessary to sustain life. But poetry, beauty, romance, love, these are what we stay alive for.