Sjećam se da sam prije nekoliko godina, radeći u jednom časopisu, glavnoj urednici predložila intervju s glumcem kojeg sam iznimno cijenila. Urednica me glatko odbila, rekavši da moje oduševljenje glumcem nije dovoljno dobar povod za razgovor.

Fast forward nekoliko godina unaprijed, ja sam urednica ovog portala i jedna od boljih stvari je ta što je osobna fascinacija nečijim radom itekako dobar povod za razgovor.

artez_armstrong_argentina_2016_03_mini

Mujer de las flores, Argentina

Jedna od takvih osoba je  svakako beogradski ulični umjetnik Andrej Žikić, u umjetničkim krugovima poznat kao Artez. S crtanjem u javnom prostoru počeo je 2003. godine zbog interesa prema grafiti kulturi. Vremenom se s grafita prebacio na crtanje karaktera i to su bili njegovi počeci bavljenja street artom. Četrnaest godina kasnije, Artezovi murali nalaze se na zidovima brojnih svjetskih gradova i oduzimaju dah svojom ljepotom, originalnošću, dimenzijama i virtuoznim izvedbama.

Evo što nam je ispričao za Collage.

Danas te ulični umjetnici iz regije često navode kao jednog od uzora i kao kolegu kojeg iznimno cijene. Za koga ti možeš reći isto?

Postoji veliki broj umetnika čiji me talenat i upornost iznova motivišu da nastavim da dajem sve od sebe. Sa zadovoljstvom mogu da izdvojim mog dobrog prijatelja Lunara kao jednog od najboljih primera kako pravilno usmeriti svoju umetničku karijeru i pritom ostati svež i kreativan! Tu su još i Lonac, Chez, Nikola, Linnch i mnogi drugi.

artez_casilda_argentina_2016_06b_mini

Keep me safe, Argentina

Koliko ti je vremena i prakse trebalo da razviješ svoj prepoznatljiv stil zbog kojeg oni koji vole tvoj rad nepogrešivo znaju da si baš ti dao život nekom zidu?

Ni sam nisam siguran kada su ljudi počeli da prepoznaju moj stil, ali bih rekao da je 2014. godina bila prekretnica u mojoj karijeri jer sam tada po prvi put dobio priliku da se sam suočim sa zidovima velikog formata. Mislim da je ta promena razmere dosta uticala na moj pristup radu, pa samim tim i na niz drugih stvari koje su svakako uticale na pravac u kom su se moji radovi dalje razvijali.

artez_readingmakesyoudrow_armstrong_argentina_2016_02_mini

Reading makes you grow, Argentina

artez_lookinside_marcosjuarez_argentina_2016_04_mini

Take care of me, Argentina

Nedavno si se vratio iz Indije, gdje si naslikao mural „World is in your hands to make it“, za čiju si izradu rekao da je bila među najvećim izazovima u tvom životu. Zašto?

Uslovi u kojima sam radio su bili veoma drugačiji od onoga na sta sam navikao. Ko me poznaje, zna da je moj prag tolerancije na jako visokom nivou i da mi veliki broj stvari koje ljudima inače smetaju meni ne predstavlja problem. Tip skele na kojoj sam radio (bambusova skela) i nivo bezbednosti koji je prema mojim kriterijumima bio ispod svake granice prihvatljivosti su bili osnovni uzročnik stresa, što je dovelo do niza neprijatnosti vezano za samo crtanje. Sve u svemu, uspeo sam da se izborim i da završim mural na vreme, tako da to smatram jednom ličnom pobedom i potvrdom da nikada neću odustati od nečega do čega mi je stalo.

artez_patna_india_2016_05_mini

World is in your hands to make it, Indija

Tvoji murali krase brojne svjetske gradove, pa tako i hrvatske. Što si sve ovdje naslikao i hoćemo li te moći ubrzo opet vidjeti na nekom projektu u Hrvatskoj?

U proteklih nekoliko godina sam više puta bio u Zagrebu, Tisnom, Bjelovaru i Bolu na Braču a svaki put je povod bilo crtanje na nekom od brojnih festivala. Svaki put sam za sobom ostavio po neki oslikan zid, a nadam se da će me i ove godine put naneti u Hrvatsku na crtanje i druženje sa prijateljima koje sam tokom proteklih nekoliko godina stekao.

Osim što si svoj pečat ostavio svuda po svijetu, ostavio si ga i u svom rodnom Beogradu. Na koji si mural najviše ponosan i ima li neki pored kojeg prođeš i pomisliš: „Mogao sam to i bolje“?

Haha, uvek može bolje. Do sada nisam nacrtao nijedan rad na koji nemam primedbu ili ideju šta bih mogao da uradim drugačije. Valjda je to sastavni deo napredovanja – uočavanje sopstvenih grešaka, nedostataka ili samo neiskorišćenog potencijala na nekom radu ili delu rada. Jedan od omiljenih murala mi je svakako mural iz serije „Find your way to fly“ na kom je prikazana devojka koja levitira dok pije kafu.

artez_bistro_belgrade_serbia_2014_03_mini-m

Find your way to fly, Beograd

Suradnja s kojim umjetnikom ti je (zasad) najdraža?

To je pitanje na koje je nemoguće odgovoriti – svaka saradnja je na svoj način bila posebna i unikatna i iz svake sam naučio nešto novo. Mislim da je sposobnost za stvaranje kompromisa nešto na čemu je potrebno raditi i što nam može otvoriti vrata za dalji napredak. Razmena iskustava, znanja i tehnika je od presudnog značaja za napredak umetnika, tako da se ja radujem svakoj novoj saradnji i uživam u onim starim!

artez_magicwoods_belgrade_serbia_2015_02_mini

Magic Woods, Beograd

Na kakvu komercijalnu suradnju nikada ne bi pristao, bez obzira o kolikom se iznosu radilo?

Bilo šta vezano za politiku ne dolazi u obzir – smatram da su umetnost i politika nešto što nikako ne treba mešati. Naravno, u nekim slučajevima saradnja između institucija i umetnika je neizbežna, pa samim tim dolazimo i u neposredni kontakt sa političarima, ali je bitno da radovi ostanu u najmanju ruku nepristrani.

A kad crtaš sebi za dušu, onda…

…se uglavnom trudim da inspiraciju nađem u samoj lokaciji. Radovi koji imaju dobru ambijentalnu povezanost sa mestom su mi zapravo i najdraži jer oni aktiviraju ceo prostor, a ne samo dvodimenzionalnu površinu zida.

artez_spring_belgrade_serbia_2015_02_mini

Spring, Beograd

I za kraj, pitanje o sve prisutnijem trendu agresivne samopromocije mladih umjetnika putem društvenih mreža i ostalih medija. Što misliš o prelaženju granice između stila života i želje da se na taj način stekne popularnost?

Mislim da su društvene mreže nezaobilazan deo promocije u bilo kojoj sferi društvenog života, pogotovu kada se radi o umetnosti. Stvar se zapravo lomi u načinu na koji ljudi svoj rad promovišu – jedna opcija je raditi to sa stilom, a druga znamo šta je. Meni lično ne smeta ni jedan ni drugi pristup, samo što ove agresivne uglavnom veoma brzo „sakrijem“ da mi ne iskaču. Koji je pristup bolji, prosudićete sami! 🙂