Različiti probavni problemi, problemi s kožom, prekomjerna težina i alergije na određene namirnice, posljednjih su godina stavili LCHF i Paleo prehranu u središte pozornosti. Koliko zaista znamo što jedemo, kako se zdravo hraniti danas kada jurimo na sve strane te kako možemo sami sebi pomoći ako osjetimo neke od spomenutih tegoba, pitala sam Anitu Šupe, našu najpoznatiju nutricionistkinju koja je uzburkala javnost stavovima iza kojih ne stoji većina nutricionista. Izdala je knjigu ”Istine i laži o hrani’‘ te vodi istoimeni blog. Također je suautorica knjige ”Prva hrvatska LCHF kuharica.”

anita_supe

Jedna ste od najpoznatijih nutricionistkinja na ovim prostorima, vodite blog, imate izdavačku kuću, česta ste gošća na predavanjima i organizirate različite radionice…  Stignete li odmoriti i što volite raditi kada ne radite?

Ja volim raditi to što radim, volim svoj posao i velik dio dodatnih aktivnosti koje prate moj posao doživljavam kao hobi. No svakako vodim računa da i od tih aktivnosti uzmem odmak i odmor kako ne bi došlo do zasićenja. Volim provoditi vrijeme kod kuće s djecom i baviti se «uradi sam» projektima, primjerice bojanjem namještaja i slično, a još jedna aktivnost koju volim je trening u teretani.

 Kako ste se odlučili na studij nutricionizma? Što vas je ponukalo na istraživanje o prehrani?

Oduvijek me zanimao utjecaj prehrane na zdravlje, možda zbog toga što sam i sama imala neke zdravstvene (probavne) tegobe koje klasična medicina nije znala objasniti niti učinkovito tretirati. Uvijek mi je bilo logično da prehrana mora biti ključni faktor koji pridonosi nastanku zdravstvenih problema kao i njihovom rješenju. Osim formalnog školovanja, posvetila sam puno vremena samostalnom proučavanju ove teme i vlastitom eksperimentiranju.

Danas smo zatrpani prevelikim brojem informacija sa svih strana. Jedni govore da je nešto dobro, drugi za isto to da je loše… Kako se po vama jedan običan čovjek može snaći u tolikom moru informacija i izabrati ‘najbolje’ za sebe?

Istina je da se teško snaći u džungli dostupnih informacija i odlučiti kome vjerovati. Mislim da je tu jedini dobar način raditi na vlastitoj edukaciji, čitati i proučavati različite autore, isprobavati različite pristupe, razmjenjivati iskustva s drugima i pratiti reakcije svog organizma.

Promjena prehrane je proces, a ne instant rješenje te zahtijeva vrijeme i posvećenost, pogotovo ako imamo zdravstvene tegobe.

Pošast modernog doba je konstantna žurba, brza hrana i sveprisutni šećer. U jednom intervjuu ste izjavili kako ste bili teški sugar junkie. Kako ste se uspjeli izbaviti iz toga? Šećer je sveprisutan, a ljudi se lako navuku…

Ovisnost o šećeru je ozbiljan problem, znanstvenici smatraju da ima isto djelovanje na centre za ovisnost u mozgu kao i ozbiljne droge. Način za «skinuti se» od te ovisnosti je potpuna apstinencija od šećera, vodeći računa o izvorima skrivenog šećera kojeg ima u većini industrijskih prerađevina, hrane i pića. Također je vrlo važno hraniti se nutritivno bogatim namirnicama kako bi organizam, a pogotovo mozak, dobio sve potrebne hranjive tvari. Takvim pristupom, kojeg sam i sama primijenila, brzo se oslobađamo žudnje za šećerom i drugim lošim namirnicama, doživljavamo priljev pozitivne tjelesne i mentalne energije kao i jedan osjećaj slobode i unutarnjeg zadovoljstva.

Preosjetljivost na gluten, celijakija, propusnost crijeva… Gdje je veza i kako razlikovati i otkriti o čemu se radi?

Iako je u medicinskoj praksi za sada poznata i priznata jedino celijakija, zapravo postoji i tzv. necelijakijska osjetljivost na gluten i znanstvena istraživanja povezuju jako velik broj bolesti s tom osjetljivošću. Pšenica je zadnjih 50-ak godina potpuno promijenjena, te je i sam gluten, protein iz pšenice, genetski izmijenjen. Iz toga razloga, kao i zbog puno veće konzumacije pšenice tj. pšeničnog brašna, ljudski organizam sve teže probavlja gluten; neki znanstvenici smatraju da ga uopće ne možemo normalno probaviti. Konzumacija glutena, između ostalog, dovodi do nastanka problema propusnih crijeva, radi čega neprobavljene molekule glutena i drugih komponenti iz hrane ulaze u krvotok i, pojednostavljeno rečeno, dovode do poremećaja rada imunološkog sustava. Tako nastaju upale, intolerancije, alergije i stvaranje antitijela, što je početak nastanka autoimunih bolesti.

Kod sumnje na intoleranciju glutena, preporučam prvo napraviti medicinske pretrage kako bismo sa sigurnošću znali je li u pitanju celijakija, pa ako nije onda možemo eliminacijsko-provokacijskim pristupom sami testirati koliko smo osjetljivi na gluten. To znači na neko vrijeme izbaciti gluten i pratiti simptome. Kada dođe do smanjivanja ili nestanka simptoma ponovo uvodimo gluten i pratimo reakciju – ako dođe do pogoršanja ili vraćanja starih simptoma znamo da nam smeta gluten. Ovo vrijedi samo za slučaj da nemamo celijakiju, jer kod celijakije nema eksperimentiranja i potrebno je doživotno suzdržavanje od glutena.

Liječnici u Hrvatskoj, pa i u drugim zemljama u susjedstvu  jako malo pričaju o problemu glutena sa svojim pacijentima, a svakodnevno im dolaze sa različitim vrstama tegoba. Zbog čega je to tako?

Mnogi liječnici su upoznati s problemima oko glutena, no nažalost to je nešto što još uvijek nije službeno prihvaćeno. Pročitala sam negdje podatak da je potrebno u prosjeku 17 godina da rezultati znanstvenih istraživanja stignu do liječničkih ordinacija, toliko je velik jaz između onoga što je poznato i onoga što se primjenjuje u medicinskoj praksi. Ne znam zašto je to tako, ali pretpostavljam da su komercijalni interesi u pitanju; farmaceutska industrija u velikoj mjeri utječe na obrazovanje liječničke struke radi čega se naglasak stavlja na postavljanje dijagnoze i određivanje terapije lijekovima, bez da se traži i uklanja temeljni uzrok zdravstvenog problema.

Na svom blogu pišete o Paleo i  LCHF načinu prehrane. Možete li ukratko objasniti svaki od njih i zbog čega ste njihova zagovornica?

Paleo je način prehrane koji po svom nutritivnom sastavu najviše nalikuje prehrani naših predaka, i na koju smo, gledano iz evolucijske perspektive, kao vrsta najbolje prilagođeni. Takav način prehrane, logično, izbacuje sve industrijske prerađevine, procesiranu hranu i aditive, te se bazira na prirodnim, izvornim namirnicama u njihovom prirodnom obliku. Bira se meso pašnih životinja iz prirodnog organskog uzgoja bez hormona i antibiotika, voće i povrće iz organskog uzgoja bez pesticida i herbicida i slično, svakako je glavna težnja jedna čista prirodna prehrana. Naravno ovo nije uvijek jednostavno ali nije ni nemoguće, pa u paketu uz edukaciju kupaca o tome kako birati pravu hranu, dolazi i edukacija proizvođača i obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava o pravilnom – prirodnom i ekološkom uzgoju hrane.

anita_supe

LCHF je model prehrane prema kojem se drastično smanjuje unos ugljikohidrata, posebno onih iz šećera, škroba i žitarica (brašna) a povećava unos prirodnih zdravih masti. Ovaj model najviše odgovara ljudima koji imaju probleme s metabolizmom ugljikohidrata kao što su dijabetičari, osobe sa inzulinskom rezistencijom te osobe s prekomjernom tjelesnom težinom.

Osobno sam zagovornik neke kombinacije između ova dva modela, Paleo – LCHF. Mislim da je važno birati prirodnu hranu u njenom izvornom cjelovitom obliku ali također i smanjiti unos ugljikohidrata s obzirom da se moderna prehrana, nažalost, temelji na prekomjernoj količini šećera i brašna. Najvažnija moja preporuka je prilagoditi prehranu sebi, svojim individualnim potrebama, zdravstvenom stanju, ciljevima i prehrambenim navikama.

Predrasuda koja vlada među populacijom je ta da se zdravo hraniti znači i puno više trošiti na hranu. Je li to doista tako? Možete li navesti određene zdrave namirnice koje bi svaka prosječna obitelj trebala imati u svom kućanstvu?

To je zaista samo predrasuda. Svaka obitelj troši određenu količinu novca na hranu, neki troše više a neki manje. No to nema veze s kvalitetom i nutritivnom vrijednošću hrane koju jedu; poznato je da se najviše novca troši na nepotrebne i nezdrave stvari, brzu hranu, slatkiše i pića. Oni koji se odluče na zdraviji način prehrane trošit će istu ili čak manju količinu novca ako se dobro organiziraju oko pripreme hrane i isplaniraju nabavku. Samim izbacivanjem svega onoga što ne čini normalan obrok – brze hrane, grickalica, pića, sladoleda i sličnog – ostvarit ćemo uštedu novca.

Zdravo se hraniti ne znači samo birati namirnice nego i ostvariti normalan odnos prema hrani, jesti obroke koji će zadovoljiti potrebe tijela a ne koristiti hranu za grickanje, ubijanje dosade i neugodnih emocija.

Kada to postignemo onda jedemo manje a kvalitetnije. Primjer jeftine a nutritivno bogate hrane su jaja, srdelice, iznutrice, kupus i drugo zeleno lisnato povrće, kao i svako drugo sezonski dostupno povrće.

Koliko je dobro potpuno izbaciti ugljikohidrate? Što jesti da bih se održala težina, povećala mišićna masa, a da je zdravo i da ne uništava crijevnu floru?

Ja ne preporučujem da se iz prehrane potpuno izbace ugljikohidrati! Važno je prilagoditi prehranu sebi, pa primjerice ako se netko želi udebljati ili dobiti mišićnu masu, treba jesti količinski više i trenirati. Onima koji se ne žele prebaciti na Paleo ili LCHF način prehrane preporučam da barem izbace šećer, pšenično brašno, margarin, sokove i druga slatka pića.

Planirate li uskoro neku radionicu u Zagrebu?

Trenutno sam okupirana završnim poslovima oko izdavanja nove edukativne knjige o prehrani kod alergija i autoimunih bolesti i kada knjiga izađe, autorice i ja ćemo održati promocije u nekoliko većih gradova.