Voljela je jazz od ranog djetinjstva. Živjela je (za) glazbu. Divila se Sarah Vaughan, Tonyju Bennettu, Donnyju Hathawayju i Rayju Charlesu. Godine 2001. još kao sasvim mlada, neafirmirana pjevačica postaje pokusni projekt Nicka Shymanskyja, samoprozvanog 19-godišnjeg „lovca na talente“. I tu počinje priča o Amy Winehouse, djevojci iz sjevernog Londona, rođenoj na današnji dan 1983. godine, priča o neponovljivoj glazbenoj divi koja je imala samo jednu želju – ostati nepoznata jazz pjevačica.

Fotografije: Pinterest

Početak karijere

Devetnaestogodišnji Nick, koji je radio za jednu producentsku kuću, preko poznanika je kontaktirao šesnaestogodišnju Amy i počeli su surađivati. Snimili su nekoliko demo uradaka koji su došli do glazbenog scouta Guyja Moota koji je, poslušavši svega dvije pjesme za koje je kazao da nisu bile „materijal za hitove“, ne trepnuvši  uložio 250 000 dolara u potpuno nepoznatu umjetnicu. Godine 2002. Amy je potpisala prvi ugovor i preselila u vlastiti stan u kojem je živjela s najboljom prijateljicom iz djetinjstva. Nastupala je pred manjom publikom u jazz barovima te koncertima s intimnijom atmosferom i činilo joj se da su joj se mladenački snovi počeli ostvarivati.

Kada ju je Nick Shymansky 2003. godine upitao: „Što misliš, kolika ćeš biti zvijezda?“, Amy mu je odgovorila: „Ne razmišljam o tome jer, znaš, moja glazba nije na skali hitova. Ne mislim da ću uopće biti poznata.“ To joj nije smetalo. Štoviše, jednom je prilikom  izjavila kako bi se „radije upucala nego bila slavna jer je slava zastrašujuća stvar.“ No, slava joj se približavala i prebrzim korakom. Iste je godine izašao njezin prvi album „Frank.“ Na njemu je 16 pjesama, među kojima su izvrsne „Stronger Than Me“, „Fuck Me Pumps“, „You Sent Me Flying“ i „In My Bed.“  Dio pjesama s albuma posvećen je nikad prežaljenoj rastavi njezinih roditelja i tada već bivšem dečku Chrisu, dok će sve iduće biti posvećene samo jednoj osobi – Blakeu Fielderu – Civilu.

Godinu dana nakon izlaska „Franka“, prilikom gostovanja u jednoj televizijskoj emisiji, voditelj Johnatan Ross pitao je Amy (referirajući se na njezinu brzorastuću popularnost i profesionalne glazbene suradnje):  „Jesu li te pokušali staviti u kalup? Tražili te da promijeniš izgled, govor, držanje?“

„Da, pokušali su me ugurati u veliki trokut, ali rekla sam: „Ne“!- odgovorila je Amy nasmijavši sve prisutne.

Ako pogledate bilo koji intervju Amy Winehouse iz perioda u kojem se tek počela probijati na glazbenu scenu (poput gore spomenutog), vidjet ćete naivno iskrenu, duhovitu mladu osobu koja želi pjevati jazz i, ako bude sreće, postati konobarica na koturaljkama. Nisu je zanimala svjetla velikih pozornica i nije željela održavati nastupe pred nepreglednom publikom. Prezirala je pop glazbenike/ce i, kako je više puta izjavljivala, žalila ih jer nisu pjevali o onome što su proživjeli već su samo interpretirali materijal koji je za njih pripremio netko drugi.

Jednom je prilikom zajedno s novinarom  provela kampanju protiv Dido, s kojom je 2004. godine bila nominirana u istoj kategoriji na dodjeli BRIT glazbenih nagrada. Vozili su se Londonom u automobilu i na megafon nagovarali ljude da glasaju za (tada mnogima nepoznatu) Amy, a ne za (tada vrlo poznatu) Dido jer će „Amy uskoro biti veća od Isusa.“ Takva gostovanja i opušteni intervjui više se nisu ponovili tijekom njezine karijere koja je ubrzo postala obilježena različitim skandalima.

If my daddy thinks I’m fine…

Godine 2005. kupila je prvu vlastitu nekretninu, kuću u londonskom naselju Camden. Tamo je u klubu „Good Mixer“ upoznala već iskusnog ovisnika Blakea Fieldera – Civila koji je radio kao promotor i dijelio letke za noćni klub „Trash.“ Zbog Blakea je ušla u jednogodišnju „kreativnu blokadu“, iako su je njezini menadžeri, producenti i svi mediji salijetali pitanjima kada će početi raditi na novom albumu. Nakon prekida kratkotrajne veze s Blakeom, Amy je sve češće i u sve većim količinama posezala za alkoholom i drogama. Nick Shymansky ju je jednom prilikom doslovno oteo protiv njezine volje  i odvezao što dalje od grada, u Black Park, gdje ju je stjerao u kut i nagovarao da se prijavi u kliniku za odvikavanje. Gotovo je pristala, no postojalo je jedno važno „ali.“ Samo ako njezin otac Mitchell Winehouse misli da joj je to potrebno. „Ne treba se liječiti, dobro joj je“, smatrao je Mitchell i Amy nije otišla na liječenje. Tada je Nick, koji joj je osim menadžera bio i jedan od najboljih prijatelja, odlučio da više neće surađivati s pjevačicom. Smatrao je da se u tom kratkom trenutku imala šanse izliječiti „prije nego je svijet rastrga“, ali ga je nažalost propustila.

Krajem 2005., nakon prekida kratke i burne veze s Blakeom, otišla je u Miami gdje je napisala tekst i glazbu za legendarnu „Back To Black“ za svega nekoliko sati, kako tvrde njezini tadašnji suradnici. „Kad sam napisala prvu pjesmu o Blakeu, ostale su se same napisale“, izjavila je tada Amy. No, pjesma koja ju je lansirala direktno među najveće zvijezde bila je pjesma „Rehab“ s drugog albuma „Back To Black“ koji je izašao 2006.godine. „Rehab“ joj je donijela i tri Grammyja. Svih 11 pjesama na albumu predstavlja svojevrsni dnevnik njezine (auto)destruktivne ljubavi prema Blakeu. Do kolovoza 2011. godine, „Back To Black“ je u Velikoj Britaniji bio najprodavaniji album u 21. stoljeću.  Amy je u nekoliko intervjua izjavila kako joj je potrebno „samo malo problema da napiše mnogo pjesama“ te da nema sumnje da će izdati i treći album jer će se „vjerojatno još ponešto loše dogoditi u međuvremenu.“

Strmoglavi pad

Godinu dana kasnije, Amy se na neugodno iznenađenje mnogih pomirila s Blakeom. Vjenčali su se 2007. godine u Miamiju, dvije godine nakon što su se upoznali. Službeno su bili u braku do kolovoza 2009., iako je Amy  za vrijeme Blakeovog polugodišnjeg boravka u zatvoru bila u javnoj vezi s glumcem Joshom Bowmanom. Za vrijeme dvogodišnjeg braka, Blake ju je pobliže upoznao s kokainom i heroinom, a Amy je kasnije izjavila kako je njihov cijeli brak bio baziran na zlouporabi „svih droga koje možete zamisliti“. Tri mjeseca nakon vjenčanja, Amy je otkazala brojne nastupe u Velikoj Britaniji i nekim europskim gradovima zbog lošeg zdravstvenog stanja.

Ubrzo je hospitalizirana zbog predoziranja heroinom, ekstazijem, kokainom, ketaminom i alkoholom. Uz to, od tinejdžerske dobi borila se s bulimijom i depresijom, što se sve počelo itekako odražavati na njezino zdravlje. Iako su ih neki liječnici iz etičkih razloga odbili kada su zatražili zajedničko odvikavanje u nekoj od britanskih klinika, jedna je klinika primila Amy i Blakea zajedno, no već prvu noć nakon što su izašli iz klinike, vratili su se starim navikama, a o tome svjedoče i dobro poznate fotografije koje su tada obišle cijeli svijet.

Klub 27

Nakon konačnog kraja braka s Blakeom, činilo se da se Amy vraća glazbi. Otputovala je na Svetu Luciju, otočnu državu na granici Karipskog mora i Atlanskog oceana gdje je trebala provesti nekoliko mirnih tjedana daleko od medija i nasilnih paparazza koji su je u Londonu pratili 24 sata dnevno 7 dana u tjednu.  Na Svetoj Luciji neplanirano je ostala čak 6 mjeseci. Tamo pripremala svoj treći album koji je 2010. trebao trebao ugledati svjetlo dana. U jednom je trenutku na Svetu Luciju stigao i njezin otac Mitch i to sa snimateljskom ekipom. Želio je napraviti reality show od života vlastite kćeri i dobro zaraditi na svemu što ona radi.  Kako je kazao njezin tadašnji tjelohranitelj, to je bilo zadnje što je Amy željela, ali je „ljubila tlo po kojem njezin otac hoda, pa mu nikad ništa nije zamjerila.“ Nakon povratka u London, Amy je po tko zna koji put posustala i vratila se alkoholu i drogama. Rad na albumu je u potpunosti prekinut, iako je najavljivala da će biti objavljen „najkasnije do siječnja 2011. godine.“

 Unatoč izuzetno lošem zdravstvenom stanju i protiv svoje volje, krenula je na europsku turneju. Svi se još uvijek dobro sjećaju njezinog posljednjeg službenog nastupa. „Održala“ ga je 18. lipnja 2011. godine u Beogradu. Svi mediji prenijeli su negledljive snimke nastupa na Kalemegdanu, nazvavši ga „skandaloznim debaklom.“  Zvižduci nezadovoljnih obožavatelja doslovce su je otjerali s pozornice. Nakon beogradskog koncerta, Amy otkazala cijelu turneju, što joj je laknulo jer tada više nije marila za nastupe i pustila je da joj se karijera brzinski uruši poput kule od karata. Sve što je u tom trenutku željela bilo je otići na vjenčanje starog prijatelja Nicka Shymanskyja s kojim već neko vrijeme nije bila u najboljim odnosima. Posljednji se put u javnosti nenajavljeno  pojavila  u Camdenu na nastupu mlade pjevačice Dionne Bromfield, kojoj je bila kuma.

Tri dana kasnije, 23. srpnja 2011. godine, Amy Winehouse pridružila se Klubu 27, brojnim legendarnim glazbenicima koji su preminuli u dobi od svega 27 godina. Bilo je to na dan Nickova vjenčanja, „lovca na talente“ s početka priče, zbog kojeg je nepoznata, a beskrajno talentirana  jazz pjevačica postala jedna od najsjajnijih i najpoznatijih glazbenih zvijezda u povijesti. Službeni razlog smrti bilo je predoziranje alkoholom, koje njezino iscrpljeno tijelo više nije moglo podnijeti ni u vrlo malim količinama, a kamoli u količini pet puta većoj od dozvoljene, koliko joj tog dana izmjereno u krvi. Kako je netko jednom izvrsno napisao, Amy je tijekom života umrla već stotinu puta, ovaj posljednji bio je samo tehnikalija.